EN
Europska federacija novinara odlučila je objavljivati blogove kolega s terena kako bi europska novinarska zajednica, ali i šira javnost, imale izravan uvid u stvarne uvjete rada novinara te saznale više o konkretnim situacijama i temama od javnog interesa. Prvi je tekst naših kolegica i kolega iz Ukrajine.
Autorica: Valeriia Musharina (Nacionalni saveza novinara Ukrajine)
Zima u Ukrajini postala je još jedan ozbiljan test. Masovni ruski napadi usmjereni na energetsku infrastrukturu uzrokovali su česte nestanke električne energije i prekide grijanja, dok su se temperature spuštale i do –25 °C. Takvi uvjeti izrazito su otežali svakodnevni život te prisilili stanovnike da pronalaze načine kako se ugrijati i ispuniti osnovne potrebe. Za novinare u Kijevu to znači dodatne prepreke u radu na terenu, pripremi sadržaja i održavanju komunikacije. Rutinski zadaci, poput punjenja opreme ili snimanja priloga, pretvorili su se u prave testove izdržljivosti.
Kako bi pomogao novinarima da nastave raditi u ovako ekstremnim uvjetima, Nacionalni sindikat novinara Ukrajine (NUJU) upravlja nacionalnom mrežom Centara solidarnosti novinara u regijama na prvoj crti bojišnice i u područjima visokog rizika, uključujući Kijev, Harkiv, Zaporižju i Dnipro. Ti centri osiguravaju sigurne radne prostore, pristup električnoj energiji i internetu tijekom nestanaka struje, zaštitnu opremu, hitnu pomoć i koordinacijsku podršku lokalnim medijskim timovima. Od početka potpune invazije tisuće novinara oslanjaju se na ovu mrežu kako bi nastavili izvještavati unatoč ratu i razaranju infrastrukture. U razgovorima s predstavnicima NUJU-a, medijski djelatnici iz Kijeva opisali su situaciju u svojim domovima i načine na koje se prilagođavaju hladnoj i nestabilnoj svakodnevici.
Jan Dobronosov, fotoreporter internetskog portala Telegraph, živi u Troješčini, velikom stambenom naselju na lijevoj obali Kijeva koje se opskrbljuje električnom energijom iz termoelektrane TEC-6, najveće u Ukrajini. Ta je elektrana mjesecima meta ponovljenih ruskih napada dronovima i raketama, zbog čega se stanovnici četvrti redovito suočavaju s prekidima grijanja i nestabilnom opskrbom strujom.
„Mraz i neprijateljsko granatiranje snažno utječu na naš rad. Posao postaje mnogo teži, a zbog hladnoće se puno brže gubi energija i snaga“, kaže Jan. U njegovu stanu nema termometra, pa je teško procijeniti točnu unutarnju temperaturu. Tijekom jakih hladnoća nastoji smanjiti boravak na otvorenom kada temperature padnu ispod –15 °C. Unatoč svemu, nastavlja izvještavati o važnim temama. Zimski rad na terenu donosi ozbiljne tehničke izazove: baterije se brzo prazne, ruke se smrzavaju, a leće fotoaparata zamagljuju se pri prelasku iz hladnog zraka u tople prostorije. Ipak, Jan ostaje motiviran. „Ono što me pokreće jest osjećaj ispunjenosti poslom. To je moj glavni izvor topline i motivacije“, objašnjava. Slične poteškoće imaju i novinari koji žive u Rusanivki, još jednom stambenom području na lijevoj obali Kijeva koje je također pretrpjelo štete od granatiranja. Profesorica Victoria Ševčenko, doktorica društvenih komunikacija i članica NUJU-a, navodi da su na nekoliko obližnjih zgrada razbijeni prozori te da je poremećena opskrba strujom, grijanjem i plinom. „Oko dvanaest dana bili smo bez struje – bez svjetla, bez grijanja, bez ičega“, prisjeća se. U njezinoj zgradi grijanje ovisi o električnoj energiji, pa su tijekom nestanaka struje radijatori bili potpuno hladni. Nedavno joj je u stanu puknuo radijator, pri čemu su poplavljeni namještaj i zidovi. Uz pomoć člana lokalnog vijeća, koji je osigurao generator za zgradu, grijanje je djelomično obnovljeno. Električna energija sada je dostupna samo jedan do dva sata dnevno.„Mislim da je situacija otprilike ista u cijelom Kijevu: neki ljudi nemaju stalnu struju, neki nemaju grijanje, neki nemaju vodu, a neki nemaju ništa od toga“, kaže Victoria.
Rad u takvim okolnostima zahtijeva dodatnu organizaciju. Victoria predavanja na Institutu za novinarstvo Nacionalnog sveučilišta Tarasa Ševčenka u Kijevu održava online, koristeći prijenosne baterije i posjećujući takozvane „Točke nepobjedivosti“ – javna mjesta gdje se građani mogu ugrijati i napuniti uređaje. „Psihološki je vrlo teško jer stalno morate razmišljati o osnovnim potrebama, ali nastavljamo raditi i pokušavamo održati moral“, dodaje.
Novinarka Katerina Malofejeva, koja također živi u Rusanivki, kaže da je svoj stan morala grijati plinom i svijećama te blokirati prozore dekama i jastucima. „To je vrlo neobičan osjećaj – kada vas dom ne grije, nego vi grijete njega“, kaže. Zbog puknuća cijevi u podrumu vlaga se proširila zidovima, a nestabilan napon prisilio ju je da isključi kućanske aparate. Hranu često drži na balkonu jer kupnja nove opreme nema smisla dok se opskrba električnom energijom ne stabilizira.
Raseljeni novinari suočavaju se s jednakim izazovima. Anna Serdjuk, glavna urednica Slobodnog radija iz Bahmuta u Donjeckoj oblasti, ovu zimu u Kijevu opisuje kao spoj fizičke hladnoće i stalne improvizacije u svakodnevnom životu. „Tijekom prošlog tjedna upoznala sam 25 susjeda i imam njihove brojeve telefona iz zgrade i okolnih ulaza. To pomaže kada možete nekoga nazvati i zamoliti da vam napuni uređaje“, kaže Anna. Zimu uspoređuje s dječjim uspomenama na snijeg i mraz, s tom razlikom što danas preživljavanje zahtijeva neprestano rješavanje problema. Mali šator postavljen u njezinu stanu služi kao dodatna izolacija i improvizirani radni prostor.
Problemi s infrastrukturom pogađaju i redakcije. Uredništvo preseljene Realne Gazete iz Luhanska nedavno je poplavljeno nakon kvara na sustavu grijanja. Zgrada je bila bez grijanja od početka siječnja, a tijekom jakih mrazeva boravak unutra postao je nemoguć dulje od nekoliko minuta. Glavni urednik Andrij Dihtjarenko izjavio je da su radijatori puknuli jer voda nije na vrijeme ispuštena iz sustava. Iako studijska oprema zasad nije oštećena, redakcija se priprema za hitno premještanje opreme u slučaju daljnjeg pada temperature. Slični kvarovi grijanja uzrokovali su poplave i u uredima Instituta za masovne informacije te Centra za slobodu tiska Reportera bez granica, pri čemu su oštećeni prostori i tehnička oprema namijenjena podršci novinarima.
Predsjednik NUJU-a i član Upravnog odbora Europske federacije novinara (EFJ) Sergij Tomilenko ističe da se čak i profesionalne organizacije koje pružaju podršku novinarima suočavaju s ozbiljnim operativnim poteškoćama. U siječnju je ured NUJU-a u središtu Kijeva, u ulici Kreščatik, ostao bez struje više od jednog dana, a zbog hitnih prekida vodoopskrbe zgrada je gotovo tjedan dana bila bez vode i grijanja. „Za obnovu grijanja i opskrbe vodom bila nam je potrebna stabilna električna energija, koja u tom trenutku nije bila dostupna u našem dijelu grada“, objašnjava. Zbog toga je NUJU bio prisiljen privremeno obustaviti javna događanja i odgoditi neke inicijative potpore lokalnim medijima. Istodobno, Tomilenko naglašava da sindikat nastavlja rad na daljinu, putem coworking prostora i mreže Centara solidarnosti novinara, pružajući sigurnosnu pomoć, hitnu podršku i profesionalnu koordinaciju novinarima na prvoj crti i u lokalnim sredinama, kao i podršku obiteljima novinara koje je Rusija nezakonito pritvorila. Krajem siječnja i početkom veljače situacija u Kijevu dodatno se pogoršala. Nestanci struje proširili su se na cijeli grad i okolnu regiju, zahvativši stambena naselja i javnu infrastrukturu. Kijevski metro privremeno je obustavio promet vlakova i rad pokretnih stepenica zbog prekida u vanjskim centrima za opskrbu električnom energijom. Grijanje i vodoopskrba također su počeli otkazivati u nekoliko gradskih četvrti, stvarajući dodatne poteškoće za stanovnike i novinare.
Unatoč niskim temperaturama, čestim nestancima struje i stalnim sigurnosnim rizicima, ukrajinski novinari nastavljaju dokumentirati rat i informirati javnost. Potpora koju pruža NUJU i njegova mreža Centara solidarnosti novinara, zajedno s međunarodnom profesionalnom solidarnošću, i dalje je ključna za opstanak i nastavak rada neovisnog novinarstva u ratnim uvjetima.
