EN
Šesnaest godina Viktor Orbán gradio je jedan od najuspješnijih modela političkog zarobljavanja medija u Europi. Sustav u kojem vlast razvila jaku kontrolu vlasnika medija, regulatornih tijela, raspodjele državnog novca, oglašavanja i, naravno, potpunu kontrolu javnih medijskih servisa. Mediji bliski vlasti imali su novac, političku zaštitu i pristup informacijama, dok su neovisni novinari morali pronalaziti načine kako preživjeti i sačuvati profesionalnost.
Ipak, novinari su pronalazili načine kako raditi. Neki su ostajali u redakcijama i pokušavali obraniti profesionalne standarde, drugi su odlazili, pokretali nove medije i tražili podršku čitatelja, donatora i međunarodnih organizacija. Sjećam se kada je u srpnju 2020. više od 80 novinara Indexa, jednog od najvažnijih neovisnih mađarskih portala, zajedno je dalo otkaz nakon smjene glavnog urednika i sve snažnijih pritisaka na redakciju. Otišli su iz Indexa, ali nisu odustali od novinarstva. Osnovali su Telex, koji je zahvaljujući podršci građana postao jedan od važnih neovisnih medija.
Na parlamentarnim izborima u travnju 2026. Péter Magyar i njegova stranka Tisza pobijedili su Fidesz i osvojili dvotrećinsku većinu, čime su dobili mogućnost dubokih institucionalnih promjena. Nakon šesnaest godina Orbán je izgubio vlast, a Magyar danas ima političku snagu za promjenu zakona i upravljačkih struktura koje je njegov prethodnik godinama prilagođavao vlastitim interesima. Odnos prema novinarstvu i javnom medijskom servisu bit će jedan od najvažnijih testova nove vlasti.
Sedmog srpnja ove godine na mađarskoj javnoj televiziji dogodilo se nešto donedavno nezamislivo. Umjesto uobičajenog programa, gledatelji su na ekranu vidjeli crnu pozadinu i poruku kojom se javni medijski servis ispričao zbog dugogodišnjeg obmanjivanja javnosti. Vijest su prenijeli svjetski mediji jer je institucija koja je godinama služila kao jedan od najvažnijih instrumenata Orbánove propagande javno priznala da nije ispunjavala svoju osnovnu zadaću. Smijenjeno je dotadašnje vodstvo, imenovana privremena uprava i pokrenute su promjene, ali simbolična isprika i promjena ljudi tek su početak mnogo složenijeg procesa.
Kako nakon šesnaest godina političke kontrole izgraditi profesionalan i neovisan javni medijski servis? Tko će ga graditi, kako će se financirati i, možda najvažnije, kako vratiti povjerenje građana koji su godinama bili izloženi propagandi plaćenoj vlastitim novcem?
O tome smo tijekom dvodnevne IMPACT misije Europske federacije novinara u Budimpešti razgovarali s predstavnicima mađarskih novinarskih organizacija MUOSZ i HPU, neovisnim novinarima, stručnjacima za medijsko pravo i ljudima koji danas sudjeluju u reformi javnog medijskog servisa. Judit Bayer, izabrana predsjednica novog Neovisnog odbora za javne medije, govorila nam je o planovima za uspostavu neovisnog upravljanja, zaštiti uredničke autonomije i pravilima koja bi trebala spriječiti buduće političke intervencije.
Dan poslije razgovarali smo s Judit Grósz, vladinom povjerenicom zaduženom za reformu javnih medija, koja nam je vrlo konkretno opisala što je nova uprava zatekla i što otkriva koliko je duboko politička kontrola prodrla u svakodnevni rad javnog medijskog servisa.
Javno je objavljen Narančasti dosje (Narancs csíkos) interna dokumentacija na stotinama stranica koja bilježi primjere političkog i uredničkog upletanja u rad javnih medija od 2015. do 2026. godine. Među dokumentima koje su objavljene nalaze se mailovi koje pokazuju kako su političke upute dolazile do urednika i novinara. Nije se određivalo samo o čemu će se izvještavati, nego i koje će se riječi i rečenice koristiti u informativnim emisijama Jedna od ključnih osoba tog sustava bio jeAttila Várhegyi, bivši političar Fidesza, formalno vanjski savjetnik za komunikacije, ali s mnogo većim stvarnim utjecajem.
Rukovoditelji su mu slali prijedloge i tekstove na odobrenje, čekali njegov pristanak, a njegov se utjecaj navodno protezao na uredničke, kadrovske, financijske i operativne odluke. Službeni ravnatelji i urednici imali su funkcije i odgovornosti, ali je stvarna moć bila smještena u paralelni politički sustav. Kada politički nalog određuje čak i formulacije u novinarskom prilogu, više ne govorimo samo o pristranom izvještavanju, nego o sustavnom uništavanju uredničke neovisnosti. Judit Grósz kao tri prioriteta navela je zaustavljanje propagande u informativnom programu, provedbu institucionalne i financijske revizije te uspostavu novih profesionalnih pravila.
Istodobno se provodi financijska revizija poslovanja, uključujući ugovore s tvrtkama povezanima s prethodnom vlašću. Judit Grósz govorila nam je o sumnjama da su pojedine usluge bile znatno preplaćene, navodeći kao primjere iznimno visoke troškove šminkanja i vanjske produkcije vremenske prognoze. Revizija još traje i njezini nalazi nisu konačni, ali je najavljeno da bi utvrđene nepravilnosti mogle dovesti do postupaka protiv odgovornih.
Slušajući o političkim nalozima, paralelnom upravljanju i mogućim financijskim malverzacijama nevjerojatno je koliko je javnog novca tijekom šesnaest godina potrošeno na održavanje političke kontrole umjesto na kvalitetan program, novinare, dopisnike i sadržaje koji služe građanima. Što otvara pitanje gdje su tih 16 godina nepravilnosti i cenzure bili novinari, zaposlenici javnog medijskog servisa.
U tih šesnaest godina ljudi su svakodnevno dolazili na posao, uređivali emisije, pripremali priloge, čitali vijesti i donosili odluke. Zato sam Judit Grósz pitala koliko je zaposlenika tijekom tih godina stalo u obranu profesionalnog novinarstva, jesu li upozoravali na cenzuru, odbijali političke naloge ili javno govorili o nepravilnostima. Zanimalo me jesu li zbog toga dobivali opomene pred otkaz, gubili radna mjesta ili bili izloženi disciplinskim postupcima, odnosno je li unutar javnog medijskog servisa uopće postojao organizirani otpor političkoj kontroli.
Grósz odgovara da su zbog svoje uloge u proteklom razdoblju neki zaposlenici suspendirani i da će se pitanje profesionalne odgovornosti ljudi koji su godinama radili u takvom sustavu morati otvoriti. Sve ovo što se događa u mađarskom javnom medijskom servis samo potvrđuje koliko je borba za javni medijski servis važna i svakim pismom, upozorenjem ili prijavom zbog cenzure. Upravo je naš zadatak govoriti javno kada se krše profesionalna pravila, čak i kada se čini da to nema nikakvog učinka. Možda danas nitko neće odgovoriti na ta pisma, možda će prijave završiti u ladicama, a oni koji su donosili sporne odluke nastaviti raditi kao da se ništa nije dogodilo. No iskustvo Mađarske pokazuje koliko je važno da dokumenti postoje, da upozorenja budu zabilježena.
U Mađarskoj su se primili ambiciozno izgradnje neovisne upravljačke strukture i sustava u kojem će zaštititi urednike i novinare od političkih pritisaka, osigurati stabilno financiranje, obnoviti lokalni program i vratiti povjerenje publike. Svjesni su da se to ne može dogoditi samo promjenom vodstva, novim zakonom ili isprikom na crnom ekranu.
U isto vrijeme Mađarska mora stvoriti uvjete u kojima će neovisni privatni i neprofitni mediji moći dugoročno opstati, jer demokraciji nije dovoljan samo profesionalan javni servis, nego su joj potrebne različite snažne redakcije koje istražuju, propituju i nadziru svaku vlast. To je pitanje koje daleko nadilazi Mađarsku i koje će sve europske zemlje morati ozbiljnije otvoriti, posebno u vrijeme kada tehnološke platforme preuzimaju sve veći dio prihoda od oglašavanja, a tradicionalni modeli financiranja novinarstva postaju sve manje održivi.
Upravo zato je iskustvo Mađarske toliko važno. Mađarska je danas u svojevrsnom velikom demokratskom eksperimentu u kojem postoji politička većina koja može provesti reforme, najavljuje se prihvaćanje europskih standarda i Europskog akta o slobodi medija, a istodobno treba promijeniti šesnaest godina naslijeđenih praksi, interesa, odnosa i profesionalnih kompromisa.
Uspjeh zato neće biti samo u tome hoće li se promijeniti zakoni, smijeniti ljudi koji su služili prethodnoj vlasti ili pronaći odgovorni za financijske nepravilnosti. Uspjeh će biti ako se izgradi sustav u kojem nijedna buduća vlast, pa ni ova koja danas ima dvotrećinsku većinu, neće moći ponovno zarobiti medije, u kojem će novinari moći raditi bez straha, javni medijski servis odgovarati građanima, a ne političarima, i neovisne redakcije imati uvjete za dugoročan opstanak.
Nadam se da će uspjeti ne samo zbog mađarskih građana i novinara, nego i zbog svih nas koji vjerujemo da javni medijski servis pripada javnosti, a ne vlasti, te da novinarstvo nije poslušnost prema instituciji ili njezinu vodstvu, nego odgovornost prema građanima.
