EN
Zašto se mladi ljudi sve rjeđe odlučuju za novinarstvo, koliko ih fakulteti pripremaju za stvarni rad u redakcijama, zašto je sindikalno organiziranje važno već na početku karijere i može li umjetna inteligencija ugroziti budućnost profesije? O tim je pitanjima u 14. epizodi podcasta Sindikalni megafon Josip Šarić razgovarao s Hrvojem Debeljakom, novinarom portala Srednja.hr, studentom novinarstva i predsjednikom Odbora za mlade Sindikata novinara Hrvatske. Govorio je otvoreno o problemima obrazovnog sustava, nesigurnim uvjetima rada, odgovornosti urednika i poslodavaca, ali i o tome zašto, unatoč svim izazovima, ostaje optimističan kada je riječ o budućnosti novinarstva.
Hrvoje Debeljak profesionalni je put započeo u studentskom listu Global na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a danas se specijalizirao za obrazovanje i obrazovne politike. U razgovoru za Sindikalni megafon ističe da ga je novinarstvo privlačilo još od osnovne škole, ponajprije zbog interesa za hrvatski jezik, društvena pitanja i politiku.Iako je završio prirodoslovnu gimnaziju, nije želio nastaviti obrazovanje u području prirodnih znanosti. Novinarstvo mu je bilo prvi izbor, čak i kada su ga od te odluke pokušavali odgovoriti ljudi koji se tim poslom već bave.
„Čak su me i neki novinari odgovarali. Kad bih rekao da želim upisati novinarstvo, govorili su mi da još jednom razmislim. I neki studenti s fakulteta govorili su mi da situacija nije baš najbolja. Ali nisam se previše obazirao na to. Jako sam to htio i želio sam raditi taj posao“, prisjeća se Hrvoje Debeljak.
Njegovo iskustvo otvara pitanje koje je važno za budućnost cijele profesije: kako privući novu generaciju novinara ako ih već na početku karijere upozoravamo da od tog posla možda neće moći pristojno živjeti?
Nedostaje nam specijaliziranog novinarstva, a previše se sadržaja samo preuzima
Govoreći o stanju hrvatskog novinarstva, Debeljak upozorava da se način na koji mladi konzumiraju vijesti bitno promijenio. Njegova generacija informacije uglavnom dobiva putem društvenih mreža, kratkih videozapisa i digitalnih platformi, dok je navika redovitog čitanja medija sve slabija. No problem nije samo u publici, nego i u načinu na koji redakcije proizvode sadržaj. Smatra da hrvatskom novinarstvu nedostaje specijaliziranih novinara koji dobro poznaju područja o kojima izvještavaju, razumiju zakone, propise i institucije te mogu samostalno prepoznati važne teme.
„Mislim da u Hrvatskoj nedostaje specijaliziranog novinarstva. Imam sreću da se bavim obrazovanjem, da se mogu na to fokusirati, da poznajem zakone i pravilnike. Kad bi u svim redakcijama postojali novinari specijalizirani za određeni sektor, mislim da bi novinarstvo izgledalo bolje i da ne bismo imali toliko kopiranja vijesti i preuzimanja sadržaja“, kaže.
Specijalizacija je, smatra, važna i zbog kvalitete javne rasprave. Novinar koji godinama prati određeno područje može lakše prepoznati probleme, postaviti prava pitanja i razlikovati stvarne promjene od političkih najava. Upravo zato smatra da bi i studiji novinarstva trebali studentima ponuditi više specijaliziranih kolegija, umjesto da se obrazovanje uglavnom zadržava na općim znanjima o medijima.
Njegov izbor obrazovanja kao novinarskog područja nije slučajan. Posebno ga zanimaju javne politike i način na koji se troši novac namijenjen školama, fakultetima i obrazovnim reformama.
„Jedan od razloga zašto sam se želio baviti novinarstvom jest to što me ljuti netransparentno trošenje novca. Mislim da se to često događa u našem obrazovanju. Imamo velike reforme u koje se ulaže mnogo novca, a na kraju u školama vidimo da to ne funkcionira“, objašnjava Hrvoje.
Kao primjer navodi reformu Škola za život, koju je i sam doživio kao učenik. Velike najave promjena, kaže, nisu uvijek praćene rezultatima koji se osjećaju u učionicama, a upravo je propitivanje razlike između političkih obećanja i stvarnosti jedan od razloga zbog kojih se odlučio baviti novinarstvom.
Nastavnici i profesori često se boje govoriti, čak i anonimno
Praćenje obrazovnog sustava donosi i posebne novinarske izazove. Osim složenih zakona, pravilnika i različitih procedura, jedan od najvećih problema je pronalaženje sugovornika spremnih javno govoriti o nepravilnostima.
Debeljak upozorava da zaposlenici škola i fakulteta često izbjegavaju razgovore s novinarima jer se boje reakcija ravnatelja, dekana ili nadležnog ministarstva. Takva atmosfera otežava istraživanje problema i onemogućuje novinare da javnosti predstave potpunu sliku.
„Sugovornici iz škola i visokog obrazovanja često ne žele davati izjave. Osjećaju strah od ravnatelja, dekana, možda čak i ministarstva. Onda teško dolazite do izvora i do tema“, kaže Debeljak.
Posebno je zanimljivo njegovo iskustvo s pokušajima istraživanja problema u provedbi koncepta cjelodnevne škole. Novinari, objašnjava, dobivaju prigovore da ne pišu dovoljno kritički, ali kada pokušaju razgovarati s nastavnicima o njihovim radnim obvezama i uvjetima rada, često ne uspijevaju pronaći nikoga tko je spreman govoriti.
„Čak ni anonimno. Nekad nam se ljudi jave anonimno, napišu nekoliko rečenica i ne ostave nikakav kontakt. A ja moram postaviti dodatna pitanja, ne mogu napraviti novinarsku priču samo na temelju nekoliko rečenica iz prvog maila. Zato, kada se novinare napada da o nečemu ne pišu, treba razmisliti i o tome da ponekad jednostavno ne možemo doći do informacija“, upozorava.
Ne smatra da je uvijek riječ o strahu od otkaza. Ponekad su razlozi narušeni međuljudski odnosi, mogućnost neugodnosti na poslu ili bojazan od sukoba s nadređenima. No bez obzira na uzrok, posljedica je ista: problemi ostaju izvan javnosti, a novinarima je otežano obavljanje posla.
Studij novinarstva mora pripremati ljude za novinarstvo, a ne samo za komunikacijsku industriju
Kao student koji već profesionalno radi u redakciji, Debeljak ima priliku usporediti znanja stečena na fakultetu sa zahtjevima svakodnevnog novinarskog rada. Preddiplomskim studijem novinarstva na Fakultetu političkih znanosti uglavnom je zadovoljan jer studentima pruža dobru osnovu iz novinarske etike, pisanog, radijskog i televizijskog novinarstva te praktičnog rada.
No prema diplomskom studiju znatno je kritičniji.
„Sad sam na diplomskom studiju i njime nisam zadovoljan jer mislim da to nije diplomski studij novinarstva, kakav mu je naziv. Mislim da je to diplomski studij komunikacije i medija u nekom širem smislu“, kaže.
Posebno problematičnim smatra nedovoljno jasno razgraničenje novinarstva i odnosa s javnošću. Iako su to povezane djelatnosti, njihovi ciljevi i profesionalne obveze nisu isti. Novinarstvo mora kritički propitivati informacije i djelovati u javnom interesu, dok je cilj odnosa s javnošću zastupanje interesa institucija, organizacija ili klijenata.
Debeljak smatra da se ta razlika tijekom studija ne objašnjava uvijek dovoljno jasno, a dodatni problem vidi u tome što dio studenata novinarstva uopće ne namjerava raditi u novinarstvu.
„Znaju nas profesori pitati tko se želi baviti novinarstvom. Od dvadeset studenata nas troje digne ruku. To ne znači da će se samo toliko ljudi na kraju baviti novinarstvom, ali ima dosta studenata koje novinarstvo jednostavno ne zanima, koji ne čitaju medije“, kaže Hrvoje Debeljak.
Smatra da su dio problema i velike upisne kvote te nedovoljno prilagođeni studijski programi. Istodobno upozorava da hrvatsko visoko obrazovanje ima i važne prednosti, prije svega široku dostupnost studiranja uz državne subvencije.
Tijekom studentske razmjene u Latviji upoznao je mlade koji moraju raditi nekoliko godina kako bi zaradili novac za studij. Takvo iskustvo pokazalo mu je koliko je važno očuvati dostupnost visokog obrazovanja, ali i koliko je potrebno ozbiljnije razgovarati o kvaliteti studijskih programa, uvjetima studiranja i stvarnom interesu studenata za ono što su upisali.
Umjetna inteligencija može biti koristan alat, ali ne smije pisati novinarske tekstove i izmišljati izjave
Jedna od važnih tema razgovora bila je umjetna inteligencija, koja već danas mijenja obrazovanje i novinarstvo, a institucije na njezin razvoj često reagiraju presporo. Debeljak upozorava da fakulteti moraju jasno propisati pravila korištenja umjetne inteligencije kako bi studenti znali što je dopušteno, a što predstavlja neetično postupanje.
„Možeš koristiti umjetnu inteligenciju, zašto ne, ako je to etički? Kao pomagalo, kao alat, ali ne da ti ona napiše rad“, ističe i upozoravna odbijanje prijedloga da se zakonom propiše obveza visokih učilišta da donesu pravila o korištenju umjetne inteligencije. Smatra da takav pristup pokazuje koliko institucije zaostaju za tehnološkim promjenama.
Kao primjer mogućeg drukčijeg pristupa navodi Veleučilište u Bjelovaru, koje je, prema njegovim riječima, zbog razvoja umjetne inteligencije promijenilo način provjere završnih znanja studenata. Umjesto klasičnih završnih radova, naglasak se stavlja na ispite i provjeru stvarnog razumijevanja gradiva. Debeljak smatra da bi usmena obrana seminarskih i drugih studentskih radova mogla postati važnija jer nije dovoljno predati tekst, nego treba pokazati da student razumije ono što je napisao.
Slična pravila trebala bi vrijediti i u redakcijama. Umjetna inteligencija može pomoći u provjeri pravopisa, gramatičkih pogrešaka ili matematičkih izračuna, ali ne smije zamijeniti novinarsko istraživanje, razgovor sa sugovornicima ili provjeru činjenica.
„Mi je koristimo za provjeru gramatike, pravopisa, nekih brojki. Ljudi smo, griješimo u računici i nije loše provjeriti ima li ono što smo napisali smisla. Ali ne bi se toleriralo da tražimo da nam napiše tekst ili izmisli neke stvari ili izjave. To je granica“, objašnjava Debeljak i dodaje da bi svi mediji trebali imati jasne interne smjernice o korištenju umjetne inteligencije, kako bi novinari znali koje su mogućnosti i ograničenja njezine primjene.
Mladi novinari trebaju biti zastupljeni ondje gdje se odlučuje o njihovoj budućnosti
Važan dio razgovora posvećen je sindikalnom organiziranju mladih novinara. Debeljak je predsjednik Odbora za mlade Sindikata novinara Hrvatske, a sindikatu se pridružio nakon što je promjenom statuta omogućeno snažnije uključivanje mladih.
Njegova motivacija bila je jednostavna: mladi novinari suočavaju se s brojnim problemima, ali o njihovim potrebama i položaju često odlučuju drugi.
„Čini mi se da mladi novinari nisu dovoljno zastupljeni u donošenju politika. Uvijek su tu nekako stariji, a ja mislim da bismo i mi trebali biti. Imamo jako puno problema o kojima se ne govori dovoljno, čak ni na fakultetu. A ako o tome ne govorimo na fakultetu, kako ćemo se s time nositi kada dođemo u redakciju?“, pita Debeljak.
Odbor za mlade okuplja tridesetak do četrdesetak članova, a njegov je cilj povezivanje mladih novinara, razmjena iskustava i pružanje konkretne pomoći onima koji tek ulaze u profesiju. Među najčešćim pitanjima su vrste ugovora, honorarni rad, obračun plaća, autorska prava, odnos s urednicima i profesionalna odgovornost.
Kako bi mladima olakšali snalaženje u tim pitanjima, pokrenuli su WhatsApp grupu za komunikaciju i međusobnu podršku te izradili Novinarski rječnik za mlade novinare, koji objašnjava osnovne pojmove važne za profesionalni rad.
„Napravili smo prvi novinarski rječnik za mlade novinare, gdje objašnjavamo što je autorski ugovor, što su bruto i neto iznosi, kada je prema Zakonu o medijima odgovoran novinar, kada urednik, a kada nakladnik, tko je službenik za informiranje i koji su alati koje mladi novinari mogu koristiti“, obješnjava Hrvoje Debeljak.
Uz međusobnu podršku, mladima je dostupna i pravna pomoć sindikata, a Debeljak ističe da je važno što Odbor za mlade ima svoje predstavnike u tijelima SNH-a. Kao predsjednik Odbora sudjeluje u radu Izvršnog odbora, gdje može predlagati inicijative i zastupati interese mladih članova.
To je važan pomak jer mladi tako nisu samo korisnici sindikalnih usluga nego sudjeluju u oblikovanju sindikalnih politika.
Neisplaćeni honorari, nerealni zahtjevi urednika i pritisci na početku karijere
Debeljak upozorava da se mladi novinari već tijekom studija susreću s problemima koje često ne znaju prepoznati kao kršenje radnih ili profesionalnih prava. Spominje slučajeve neisplaćenih honorara, nerealnih očekivanja poslodavaca i situacija u kojima se od mladih suradnika traži postupanje protivno profesionalnim i etičkim standardima.
„Svjesni smo da neki poslodavci studentu obećaju 200 eura, ali mu to na kraju ne isplate. Da su očekivanja nerealna. Ili da ih se doslovno tjera da nazovu neku ženu i pitaju kada će roditi, kada će imati djecu. To su problemi koji muče mlade“, upozorava.
Takvi primjeri pokazuju koliko je važno da mladi novinari već tijekom obrazovanja upoznaju svoja prava i nauče prepoznati granicu između legitimnog uredničkog zahtjeva i pritiska na neprofesionalno postupanje. Ipak, Debeljak ne smatra da su mladi spremni bezuvjetno prihvaćati sve što im urednici nalože. Kao primjer navodi iskustvo studentice koja se pokušala suprotstaviti nametanju senzacionalističkog naslova.
„Čini mi se da taj otpor ipak postoji. Mladi danas neće baš samo tako napraviti sve što im urednik kaže“, te dodaje da profesionalna samostalnost ovisi i o položaju novinara na tržištu rada. Kada je netko financijski nesiguran ili tek započinje karijeru, mnogo je teže suprotstaviti se zahtjevima poslodavca.
Upravo je zato sindikalna podrška posebno važna na početku profesionalnog puta, kada mladi često nemaju dovoljno iskustva, poznanstava ili znanja o svojim pravima.
Zašto se mladi ne učlanjuju u sindikat? Dio odgovornosti snose i sami sindikati
Iako se osobno snažno zalaže za sindikalno organiziranje, Debeljak otvoreno priznaje da interes mladih novinara za članstvo u sindikatu nije velik. No za takvo stanje ne krivi isključivo mlade.
„Interes je jako slab, ali tu treba reći da smo si možda i mi sami, sindikati i društva kao takvi, krivi. Čini mi se da se među novinarima nismo uspjeli dovoljno dokazati i pokazati da smo mi ti koji za njih možemo nešto napraviti“, kaže Hrvoje.
Mladima, objašnjava, često nije jasno koje konkretne koristi mogu imati od članstva u sindikatu, osobito ako se još nisu susreli s ozbiljnijim problemima na radnom mjestu. Zato smatra da sindikati moraju promijeniti način komunikacije, više razgovarati sa studentima i mladim zaposlenicima te pokazati da sindikalna organizacija nije nešto što postoji samo za starije i iskusnije novinare.
Kao pozitivan primjer navodi dolazak predstavnika novinarskih organizacija na Fakultet političkih znanosti, gdje su studentima objašnjavali ulogu sindikata i Hrvatskog novinarskog društva. Takvih bi susreta, smatra, trebalo biti mnogo više.
Jednako je važno da sindikati budu prisutni u samim redakcijama i da svoje aktivnosti temelje na stvarnim problemima članova.
„Moramo biti više među ljudima, među novinarima. Moramo biti u redakcijama, moramo osluškivati potrebe. Jer ako se i mi postavimo odozgo prema ostalima, nećemo uspjeti“, poručuje Debeljak.
Ministarstvo kulture i medija mora ozbiljnije shvatiti zaštitu novinara
Govoreći o ulozi profesionalnih organizacija, Debeljak se osvrnuo i na odnos državnih institucija prema novinarima i njihovim predstavnicima.
Smatra da sindikati i novinarske udruge moraju biti aktivniji, ali da se odgovornost za njihov utjecaj ne može prebaciti isključivo na njih. Državne institucije također moraju pokazati da ozbiljno shvaćaju probleme novinarske profesije.
Posebno je kritičan prema Ministarstvu kulture i medija, za koje smatra da ne pruža dovoljno zaštite novinarima.
„Meni je nevjerojatno da imamo ministarstvo medija, a čini mi se da mi uopće nismo zaštićeni kao novinari tim ministarstvom kako bismo trebali biti. Možda se zbilja ne bi trebalo tako ni zvati jer mislim da ne ispunjava svoju temeljnu funkciju“, kaže Debeljak.
Upozorava i na problem izostanka odgovora na dopise koje novinarske organizacije upućuju nadležnim institucijama. Takav odnos, smatra, dodatno otežava rješavanje problema i ostavlja dojam da se glas novinara i njihovih predstavnika ne uzima dovoljno ozbiljno.
Budućnost medija ovisit će i o tome hoćemo li naučiti plaćati kvalitetno novinarstvo
Jedno od ključnih pitanja budućnosti novinarstva jest njegovo financiranje. Ako mediji ovise isključivo o oglašavanju, platformama i promjenama digitalnog tržišta, njihova dugoročna održivost i neovisnost ostaju nesigurne. Debeljak smatra da je potrebno razvijati kulturu plaćanja medijskih sadržaja i objasniti publici zašto kvalitetno novinarstvo ne može nastajati bez ulaganja.
„Ako smo nekad plaćali novine, zašto danas ne bismo plaćali medijski sadržaj?“
Upozorava da se o ekonomiji medija premalo govori čak i tijekom studija novinarstva. Smatra da bi fakulteti trebali omogućiti studentima pristup pretplatničkim sadržajima različitih medija jer je čitanje i uspoređivanje novinarskih tekstova nužan dio njihova obrazovanja.
„Mi kao studenti novinarstva moramo čitati niz medija da bismo mogli napisati seminarski rad, a ne možemo si priuštiti pretplatu na dvadeset različitih medija. Mislim da bi fakultet tu mogao napraviti nešto jako dobro za studente“, kaže.
Posebno upozorava na dugoročne posljedice odnosa medijskih izdavača i velikih tehnoloških kompanija. Smatra da se medijska industrija nije dovoljno izborila za odgovarajuću naknadu za korištenje svojih sadržaja u vrijeme uspona internetskih tražilica, a posljedice takvog odnosa danas se dodatno osjećaju zbog razvoja umjetne inteligencije.
Ipak, iskustvo portala Srednja.hr pokazuje mu da publika može prihvatiti pretplatnički model, osobito kada medij nudi sadržaj koji je važan jasno određenoj skupini čitatelja.
Prema njegovim riječima, nakon uvođenja pretplate nisu primijetili pad čitanosti. Čitatelji koji nisu pretplatnici i dalje mogu pročitati početni dio teksta, dok oni kojima je tema posebno važna imaju mogućnost pretplate.
Takvo iskustvo dodatno potvrđuje njegovu tezu da specijalizirano novinarstvo ima budućnost jer publika prepoznaje vrijednost informacija koje ne može jednostavno pronaći na drugim mjestima.
Novinarstvo će opstati, ali možda ćemo svi morati imati i rezervni plan
Unatoč brojnim problemima o kojima govori, Debeljak ne dijeli pesimistične prognoze prema kojima će umjetna inteligencija uskoro potpuno zamijeniti novinare. Vjeruje da će se novinarstvo mijenjati, da će redakcije možda postati manje i da će se drukčije proizvoditi i distribuirati sadržaj, ali da će potreba za profesionalnim, neovisnim i istraživačkim novinarstvom ostati.
„Sigurno mislim da će novinarstvo opstati. Možda će redakcije biti manje, možda će sadržaj biti drukčiji, možda će se vratiti istraživačko novinarstvo. Možda će ljudi više cijeniti da je nešto napravio čovjek, da to bude čovjek za čovjeka, a ne umjetna inteligencija, jer ćemo se zasititi umjetne inteligencije“, kaže.
Istodobno priznaje da razmišlja o savjetima novinarima da uz profesionalnu karijeru razvijaju dodatne vještine i druge izvore prihoda.
Posebno ga se dojmio intervju s novinarkom koja je izgubila posao zbog umjetne inteligencije i mladim kolegama savjetovala da ne računaju na to da će cijeli radni vijek moći provesti isključivo u novinarstvu. Takva upozorenja, kaže, tjeraju i njegovu generaciju da razmišlja o rezervnim planovima. To, međutim, ne znači odustajanje od novinarstva, nego suočavanje s činjenicom da mnogi novinari već danas teško mogu živjeti od svojih plaća.
„Možda ćemo mi novinari trebati raditi još nešto uz novinarstvo da bismo si mogli priskrbiti dovoljno za život. To je često već danas slučaj, jer sa svojim plaćama ne možemo živjeti onako kako bismo željeli“, upozorava.
Ipak, na završno pitanje je li optimist kada je riječ o vlastitoj budućnosti i položaju novinara odgovara bez oklijevanja.
„Apsolutno jesam. Mislim da će novinarstvo postojati i dalje, mijenjat će se, ali mi smo tu da budemo glasni i da upozoravamo. Ono što novinarstvo uvijek može jest ukazati na probleme. Ne možemo ih mi sami promijeniti, to moraju napraviti drugi.“
Bez mladih nema budućnosti ni novinarstva ni sindikata
Razgovor s Hrvojem Debeljakom pokazuje da nova generacija novinara vrlo dobro prepoznaje probleme profesije u koju ulazi. Svjesni su nesigurnosti, loših plaća, pritisaka, tehnoloških promjena i činjenice da novinarsko obrazovanje ne daje uvijek dovoljno odgovora na izazove koji ih čekaju u redakcijama. No istodobno žele sudjelovati u promjenama, a ne samo čekati da netko drugi odluči o njihovoj budućnosti.
Upravo je zato uključivanje mladih u rad Sindikata novinara Hrvatske važno ne samo za njihove pojedinačne karijere nego i za razvoj cijele organizacije. Njihova iskustva, pitanja i prijedlozi moraju biti dio sindikalnih politika, od zaštite radnih prava i uređenja honorarnog rada do profesionalne etike, obrazovanja i odgovora na izazove umjetne inteligencije.
Hrvoje Debeljak pritom podsjeća da solidarnost ne nastaje sama od sebe. Ona se gradi razgovorom, međusobnom podrškom i spremnošću da se reagira kada je nekome uskraćen honorar, kada se od mladog novinara traži neetično postupanje ili kada zbog nesigurnog položaja ne zna kome se može obratiti.
Ako želimo da mladi ostanu u novinarstvu, nije dovoljno govoriti im koliko je taj posao važan za demokraciju. Moramo im omogućiti uvjete u kojima će od svojeg rada moći živjeti, profesionalno se razvijati i slobodno obavljati posao.
A upravo u tome važnu ulogu imaju sindikati, koji moraju biti otvoreni novim generacijama i spremni zajedno s njima graditi budućnost profesije. Pogledajte razgovor s Hrvojem Debeljakom i zapratite naš you tube kanal.
