EN
Žena radi, ali je za svoj rad manje plaćena od kolege. I tu zapravo počinje priča o rodnom jazu u plaćama. To nije apstraktna statistička razlika, nije „žensko pitanje“ koje ćemo jednom godišnje prigodno otvoriti niti prirodna posljedica različitih životnih izbora žena i muškaraca. Riječ je o vrlo konkretnoj razlici u novcu koji žene za svoj rad dobivaju na kraju mjeseca.
Podaci Ujedinjenih naroda pokazuju da se rodni jaz u plaćama na globalnoj razini procjenjuje na oko 20 posto. Prevedeno u kalendarsku godinu, ta je razlika jednaka približno 73 dana rada. Drugim riječima, kada usporedimo prosječne zarade žena i muškaraca, ispada kao da žene gotovo dva i pol mjeseca godišnje rade besplatno.
U Europskoj uniji razlika je manja, ali i dalje postoji. Rodni jaz u plaćama iznosi 11,1 posto, što znači da je prosječna bruto satnica žena toliko niža od prosječne bruto satnice muškaraca. Razlika se smanjuje, 2010. iznosila je 15,8 posto, a 2019. godine 13,7 posto, ali napredak je spor.
Zato na Međunarodni dan jednakih plaća ne želimo samo ponovno konstatirati da rodni jaz postoji. Želimo govoriti o radu koji je obavljen, a nije jednako vrednovan. Žene ne smiju biti prisilne volonterke koje će dio vrijednosti svojega rada jednostavno pokloniti zato što su žene. Pošteno rade svoj posao i za njega trebaju biti pošteno plaćene.
U Hrvatskoj 72 eura manje mjesečno
Najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku za drugo tromjesečje 2026. pokazuju da je prosječna mjesečna neto plaća žena iznosila 1.514 eura, dok su muškarci prosječno primali 1.586 eura. To je 72 eura razlike svakog mjeseca. Kada bi se ista razlika zadržala tijekom cijele godine, žena bi primila 864 eura manje.
Razlika postoji i u djelatnostima koje su Sindikatu novinara Hrvatske posebno važne. U DZS-ovoj kategoriji „izdavačke djelatnosti, djelatnosti emitiranja te proizvodnje i distribucije sadržaja“ prosječna neto plaća žena u drugom tromjesečju 2026. iznosila je 1.574 eura, a muškaraca 1.657 eura.
Razlika je 83 eura mjesečno, odnosno oko pet posto. Na godišnjoj razini to bi, uz istu mjesečnu razliku, bilo gotovo tisuću eura - 996 eura manje za žene.
Zašto žene i dalje zarađuju manje?
Iz Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova objašnjavaju da se rodni jaz može mjeriti različitim metodologijama. Pravobraniteljica već godinama prati postotnu razliku prosječnih bruto plaća muškaraca i žena zaposlenih u pravnim osobama. Prema posljednjim dostupnim podacima za 2025. godinu, ta razlika iznosi 3,9 posto. Eurostat koristi drukčiju metodologiju, uspoređuje bruto satnice žena i muškaraca, pa prema posljednjim dostupnim procjenama za 2024. godinu rodni jaz u Hrvatskoj iznosi 6,6 posto.
Iz Ureda upozoravaju i na važan problem koji same prosječne brojke ne pokazuju: nedostatak transparentnosti plaća. Kada radnice i radnici ne znaju prema kojim se kriterijima određuju plaće, dodaci i napredovanja, rodno uvjetovana diskriminacija može dugo ostati skrivena, a kada se na nju posumnja, teško ju je dokazati.
Uzroci razlike, objašnjavaju iz Ureda, mnogo su širi od same platne liste. Žene i muškarci nisu jednako zastupljeni u svim zanimanjima i sektorima, niti jednako često dolaze do bolje plaćenih i rukovodećih položaja. Tome treba dodati netransparentnost plaća, teškoće u usklađivanju poslovnog i privatnog života, neravnomjernu raspodjelu neplaćenog rada i skrbi te još uvijek snažne društvene obrasce prema kojima najveći dio brige o djeci, starijima i kućanstvu pripada ženama.
Posljedice se ne završavaju na mjesečnoj plaći. Godine nižih primanja, prekida karijere, sporijeg napredovanja i većeg tereta neplaćene skrbi na kraju se prelijevaju i na mirovine. Prema podacima koje navodi Ured pravobraniteljice, rodni jaz u mirovinama 2023. godine iznosio je čak 17 posto u korist prosječne mirovine muškaraca.
Transparentnost plaća mogla bi promijeniti pravila
Jedan od najvažnijih pokušaja da se taj problem sustavno riješi jest europska Direktiva o transparentnosti plaća. Njezina je temeljna ideja jednostavna: poslodavci u javnom i privatnom sektoru moraju imati sustave plaća koji osiguravaju jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednosti.
Prema objašnjenju Ureda pravobraniteljice, poseban nadzor trebao bi se odnositi na poslodavce sa 100 i više zaposlenih. Prema trenutačnom nacrtu izmjena Zakona o radu, oni bi u Nacionalni sustav transparentnosti plaća, kojim bi upravljala Financijska agencija, morali dostavljati podatke potrebne za utvrđivanje razlika u plaćama žena i muškaraca.
Ako se pokaže da između žena i muškaraca postoji razlika u prosječnim plaćama od najmanje pet posto koja se ne može objasniti objektivnim i rodno neutralnim kriterijima, odnosno ako se takva razlika ne ukloni u propisanom roku, poslodavac bi morao provesti zajedničku procjenu plaća kako bi se utvrdilo zbog čega je razlika nastala te kako je ispraviti i spriječiti njezino ponavljanje.
Važna promjena odnosi se i na pravo zaposlenih na informacije. Direktiva radnicama i radnicima omogućuje širi pristup podacima potrebnima za provjeru jesu li jednako plaćeni za jednak rad ili rad jednake vrijednosti. Informacije će moći tražiti preko svojih predstavnika, ali i preko Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Pravobraniteljica će, prema predloženom sustavu, moći od poslodavaca tražiti podatke o razlikama u plaćama prema spolu i kategorijama radnika, kao i dodatna objašnjenja. Ako razlike nisu opravdane objektivnim i rodno neutralnim kriterijima, poslodavac će ih morati ukloniti. Nacrt izmjena Zakona o radu predviđa i prekršajne kazne za pravne osobe od 5.000 do 9.000 eura.
Majčinstvo se još uvijek plaća
Tu se ponovno vraćamo na pitanje majčinstva i skrbi. Ako žena nakon rođenja djeteta češće prekida karijeru, radi kraće, odustaje od poslova koji zahtijevaju stalnu dostupnost ili sporije napreduje jer najveći dio skrbi ostaje na njoj, posljedica se ne vidi samo na jednoj platnoj listi. Ona se akumulira godinama. Niža plaća danas znači manju ukupnu zaradu tijekom radnog vijeka, slabije mogućnosti napredovanja i, desetljećima poslije, nižu mirovinu.
Na važnost transparentnih sustava plaća upućuju i europski podaci. U gotovo svim državama članicama za koje postoje podaci rodni jaz 2024. bio je veći u privatnom nego u javnom sektoru. Jedno od mogućih objašnjenja jest upravo činjenica da se plaće u javnom sektoru češće određuju prema unaprijed definiranim i transparentnim platnim razredima koji se jednako primjenjuju na žene i muškarce.
Zato transparentnost plaća nije pitanje objavljivanja svačije plaće. Riječ je o tome da radnice i radnici moraju znati prema kojim se pravilima njihov rad vrednuje i imati dovoljno informacija da mogu utvrditi provodi li se doista načelo jednake plaće za jednak rad i rad jednake vrijednosti.
Zato iz Sindikata novinara Hrvatske poručujemo da nam na Međunarodni dan jednakih plaća ne trebaju nam još jedna deklaracija o ravnopravnosti i još jedno uvjeravanje da su žene i muškarci pred zakonom jednaki. Podaci nam već govore da to nije tako.
Zato zahtijevamo transparentne sustave plaća i jasne, rodno neutralne kriterije prema kojima se određuju plaće, dodaci i napredovanja, objektivno vrednovanje radnih mjesta prema vrijednosti rada, redovite analize plaća prema spolu i uklanjanje svake neopravdane razlike. Radnice i radnici moraju imati pravo na informacije potrebne da utvrde jesu li za rad jednake vrijednosti jednako plaćeni, a sindikati moraju biti uključeni u oblikovanje sustava plaća i kolektivno pregovaranje.
I trebaju nam radni uvjeti u kojima majčinstvo i roditeljstvo neće značiti kaznu u obliku sporijeg napredovanja, niže plaće i, desetljećima poslije, niže mirovine.
Žene rade, stvaraju vrijednost i preuzimaju odgovornost. Ne pristajemo na to da se dio vrijednosti njihova rada izgubi između netransparentnih sustava plaća, slabije vrednovanih „ženskih“ zanimanja, staklenih stropova, majčinstva i neplaćenog rada skrbi.
