EN
Danas će se u Bruxellesu i predstavnici Europske federacije novinara okupiti na prosvjedu ispred zgrade Mete kako bi upozorili na sve veću moć tehnoloških divova nad javnim prostorom, novinarstvom i informacijama te na neprihvatljivo korištenje novinarskog sadržaja za razvoj i treniranje AI modela bez odgovarajuće kontrole, pristanka i naknade autorima.
Podržavamo akciju nizozemskog sindikata novinara kojom upozoravamo da Big Tech ne smije nekažnjeno prisvajati rad novinara, potkopavati održivost medija i preuzimati kontrolu nad prostorom u kojem građani dobivaju informacije jer zaštita novinarstva istodobno je i zaštita demokratskog javnog prostora.
U cijelosti prenosimo tekst novinara i predsjednika NVJ-a Folkerta Jensme, koji piše da osobno zapravo ne voli demonstracije. Ali sada, kada tehnološki divovi nekažnjeno „ubacuju novinarski rad u blender svojih AI modela“ i time dodatno ugrožavaju novinarstvo i demokraciju, smatra da više nema izbora.
U utorak ću zajedno s kolegama novinarima i piscima stajati ispred amsterdamskog ureda tehnološkog diva Mete, s transparentima na kojima će pisati „Krađa stoljeća“ i „Naš rad - dalje ruke!“. Već mi je od same pomisli pomalo neugodno. Nisam ljubitelj klišeja ljutitih prosvjeda. Kao novinar navikao sam stajati sa strane: promatrati, bilježiti dojmove, a onda ih pokušati protumačiti, po mogućnosti u miru, kod kuće.
Ali onda vjerojatno nisam trebao postati član uprave nizozemskog sindikata novinara NVJ. Sada i ja moram platiti cijenu tog angažmana, čak i nakon desetljeća tijekom kojih sam od novinarstva mogao sasvim pristojno živjeti. Na tome mogu zahvaliti vama, čitateljima, i oglašivačima.
No Meta i druge tehnološke kompanije danas ozbiljno ugrožavaju ulogu koju novinarstvo ima u demokraciji. Još nije prekasno da ih u tome zaustavimo, ali brzina kojom se stvari kreću u pogrešnom smjeru doista je zapanjujuća.
Sve što sam napisao u proteklih četrdeset i više godina velike su tehnološke kompanije, meni iza leđa, usisale i usitnile u raznorazne velike jezične modele. A sada mi se sve to, na zahtjev, vraća kao AI kaša. Danas mogu sasvim jednostavno, i prije svega besplatno, zamoliti Copilot ili Gemini da ovaj tekst prepišu „glađe“, „kraće“, „jednostavnije“ ili „više u stilu Folkerta Jensme“. I to će se potom i dogoditi.
To je kao da u psihijatrijskoj ustanovi, u hodniku ili u vlastitoj glavi naletite na digitalnu repliku samoga sebe. Na nekoga tko je najprije potpuno kopirao vaš rad, a sada ga ispravlja u vašem vlastitom stilu pisanja. Čujem li glasove, vidim li duhove ili sam to ipak ja? Ono što proizlazi iz takvog upita umjetnoj inteligenciji, naravno, bezdušno je smeće. Ali jedini koji bi se u toj kaši iz drobilice još mogao prepoznati vjerojatno sam ja.
Gomila lopova
Na tom trgu ispred Metina ureda tvrdim, dijelom i u ime svoje strukovne organizacije, da je ovo besramna krađa, kolosalno kršenje autorskih prava. Svatko to može razumjeti. Vratite novac, gomilo lopova!
Nakon toga idemo na sud kako bismo to pokušali dokazati u skupom i beskrajno sporom postupku o samoj biti spora. U naknadnom, jednako kompliciranom postupku procjene štete utvrđivat će se razmjeri pretrpljene štete. I tako dalje, i tako dalje.
Ili će Meta popustiti i nagoditi se za, recimo, 100 milijuna. I to je, naravno, moguće. Ali ni to ne rješava problem. A ja sam dovoljno imućan da mi taj novac uopće nije potreban.
Oprostite što govorim nešto što bi trebalo biti očito, ali u demokratskoj pravnoj državi potrebni su nam slobodni mediji i slobodan prostor za pisce, umjetnike, prevoditelje i znanstvenike. Ljude koji sami odlučuju o vlastitom djelu, koji ga mogu „posjedovati“, iskorištavati, objavljivati i distribuirati.
Europsko pravosuđe čuva granice tog prostora, svojedobno lijepo sažetog kao pravo na izražavanje ideja koje mogu „šokirati, uvrijediti i uznemiriti“. Šokirati, uvrijediti i uznemiriti. Dakle, i to je dopušteno. Ponovit ću, jer mi se čini da ta formulacija već neko vrijeme polako isparava.
U Metinim rukama stvari sigurno nisu sigurne.
Veselo ironičan video satiričara Roela Maalderinka i organizacije za digitalna građanska prava Bits of Freedom o Metinim AI naočalama („vrlo prilagođeno privatnosti!“), snimljen s Metinim zaposlenicima koji nisu znali o čemu je riječ, odmah je uklonjen s Instagrama koji je u vlasništvu Mete. Obrazloženje: kršenje pravila protiv „maltretiranja i uznemiravanja“. To je, nenamjerno, prilično smiješno. Ali Meta očito nije kompanija kojoj bismo trebali povjeriti jamčenje slobode izražavanja, osobito dok postaje sve moćnija.
Ono što se ovdje zapravo događa jest kolonizacija javnog prostora velikih razmjera koju provode velike tehnološke kompanije. Preuzimanje najvažnijeg prostora demokratske pravne države. Prostora u kojem se građanin može slobodno informirati, bez straha ne slagati s drugima, pronaći pouzdane i provjerljive informacije, imati na raspolaganju raznolike i prepoznatljive izvore, izlagati se javnosti unutar granica koje sam odredi te također pogriješiti ili nešto propustiti bez doživotnih posljedica. Dakle, sve se to gubi. Digitalni svijet ubrzano postaje mračna supkultura od koje bi maloljetnike hitno trebalo zaštititi, a u kojoj odrasli riskiraju da budu prevareni ili barem zavedeni.
A to ima ozbiljne posljedice za funkcioniranje demokracije. Pogledajte parlament, u kojem se nagrađuju polarizacija, ekstremni stavovi i nesposobnost međusobnog slušanja. Pogledajte društvo u kojem mladi sve više podržavaju antidemokratske stranke, češće odbacuju homoseksualnost, a fenomeni poput manosfere sve su prisutniji.
Mi novinari također primjećujemo da su naši izdavači postali prazne ljušture. Nekada su bili čuvari poslovnog modela, čuvari „kineskog zida“ između komercijalnih interesa i novinarstva te vješti upravitelji distribucije. „Novinski izdavači“ bili su jednako važni stupovi slobodnog novinarstva kao i njihovi glavni urednici. To sada nestaje. Novinarski mediji danas gotovo više nemaju nikakav utjecaj na vlastitu distribuciju, određivanje prioriteta vijesti, pa čak ni na način na koji će njihovi sadržaji biti predstavljeni ili opisani. Novi back office postale su velike tehnološke kompanije koje osiguravaju hardver, softver i digitalne platforme o kojima danas ovise i mediji i demokracija.
TikTok je postao novinarski format koji se više ne može ignorirati. Društvene mreže sada distribuiraju vijesti, „novine“ su se raspale na tisuću komadića i bore se s time kako objasniti dodanu vrijednost novinarstva. A onda građanina vode do paywalla. Plaćanje novinarstva postaje nešto poput donacije organizaciji: čin društveno osviještene potpore nečemu što smatramo javnim dobrom.
Anonimni rudari
Klasični poslovni model novinarstva stoga propada. Prihodi od oglašavanja uglavnom odlaze u Kaliforniju, a vlastite internetske stranice medija ubrzano zastarijevaju. Danas prosječni korisnik jednostavno naglas pita svoj pametni telefon: „Koje su najnovije vijesti?“ i time je stvar završena.
Umjetna inteligencija pročita mu sažetak sastavljen u djeliću sekunde iz bezbrojnih izvora koje nakon toga više uopće nije potrebno posjetiti. Novinari su svedeni na anonimne rudare podataka. Njihovi izdavači su zaobiđeni. Ono što nam sada preostaje jest borba u pozadini, odnosno borba ispred Metina ureda.
Ali nemojmo očajavati. Građani, korisnici medija i političari valjda će shvatiti da ne možemo mirno prihvatiti nestanak ozbiljnog novinarstva iz demokracije? Pogotovo ako ga zamjenjuju anonimni algoritmi koji potiču širenje mržnje te emocionalnih i zapaljivih poruka?
Ako to znači raspirivanje bijesa i nepovjerenja te razaranje nizozemskog modela konsenzusa, uključujući i društveni ugovor? Nizozemska će se tada pretvoriti u pustinju niskog povjerenja, u kojoj će povjerenje ljudi jednih u druge, u vlast, političke stranke i institucije poput pravosuđa, policije i slobodnih medija naglo padati.
Sigurno nećemo dopustiti da se tako nešto dogodi?
Zar ne?
Folkert Jensma, predsjednik sindikata novinara Nizozemske NVJ
Dalje ruke od našeg rada
U Nizozemskoj su NVJ, nizozemski sindikat novinara, Stichting Lira, organizacija za kolektivno ostvarivanje autorskih prava koja zastupa pisce, prevoditelje i freelance novinare, te Auteursbond, strukovna organizacija pisaca i prevoditelja, pokrenuli kampanju „Ons werk, afblijven!“ – „Dalje ruke od našeg rada!“.
Kampanja okuplja novinare, pisce, prevoditelje i druge autore u borbi protiv neovlaštenog korištenja njihovih tekstova za treniranje modela umjetne inteligencije.
Od tehnoloških kompanija traže jasna pravila: korištenje autorskih djela uz dopuštenje autora, transparentnost o tome koji se sadržaji koriste te pravednu naknadu za njihov rad. Posebno upozoravaju na korištenje knjiga, novinarskih tekstova i drugih autorskih djela iz tzv. shadow libraries za treniranje AI modela bez znanja i pristanka autora.
Nakon što Meta nije odgovorila na njihove zahtjeve na način koji organizatori smatraju prihvatljivim, pokrenute su aktivnosti prema kolektivnom pravnom postupku protiv kompanije. Poruka kampanje jednostavna je: razvoj umjetne inteligencije ne smije se temeljiti na besplatnom prisvajanju rada novinara, pisaca i drugih autora, a tehnološke kompanije moraju poštovati autorska prava i platiti sadržaj koji koriste.
