EN
Javni medijski servisi u Europi su pod neviđenim napadima: od Finske do Italije, preko Francuske, Slovačke, Litve i Češke. Povodom Svjetskog dana slobode medija #WPFD2026, Europska federacija novinara poziva da se javni medijski servisi prepoznaju kao ključna demokratska infrastruktura, naglašavajući da su njihova kvaliteta, neovisnost i snažno financiranje neophodni za poticanje informiranih i pluralističkih rasprava.
Godinama se pred našim očima odvija domino efekt: europske vlade pokušavaju oslabiti, potkopati ili uspostaviti veću političku kontrolu nad javnim medijskim servisima. Gotovo u zvim zemljama, istom retorikom koju prvenstveno pokreću populisti i ekstremisti tvrdeći da su javni medijski servisi ljevičarski, preskupi i više nisu relevantni za širu javnost. Europski zakon o slobodi medija (EMFA), koji je stupio na snaku u kolovozu 2025. a posebno je usmjeren na zaštitu i jačanje javnih medijskih servisa i njihovih novinara, čini se relevantnijim nego ikad. Ali još nije dokazao svoju vrijednost.
"Ključno je naglasiti da nema odgovora na populizam, nema obrane istine niti uključive javne rasprave bez novinarstva. No čak i unutar javnih medijskih servisa, osobito među upravama, često se ne prepoznaje jedna temeljna istina: bez snažnog, profesionalnog i neovisnog novinarstva nema javnog medijskog servisa,” izjavila je predsjednica EFJ-a Maja Sever, novinarka Hrvatske radiotelevizije (HRT).
Prema podacima Europske radiodifuzne unije (EBU), realno financiranje javnih medijskih servisa u 27 država članica EU smanjilo se za 7,4 posto u posljednjem desetljeću. Rezovi u proračunu, ukidanje TV pretplata, pad prihoda od oglašavanja, restrukturiranje upravljanja: u mnogim zemljama od novinara se traži da učine više s manje vremena i primanja.
U Francuskoj se France Télévisions suočava s neviđenim smanjenjem državnog financiranja, što dovodi do smanjenja broja zaposlenih, smanjenja produkcije i kreiranja programa te straha od političkog utjecaja na urednički sadržaj, jer financiranje postaje predmet sve veće rasprave. Posljednjih mjeseci, krajnja desnica pokrenula je istražno povjerenstvo o „neutralnosti, radu i financiranju javnog emitiranja“ pod sumnjom u ljevičarsku pristranost i nedostatak neutralnosti, u pokušaju diskreditiranja i narušavanja povjerenja u javnog emitera. Godinu dana prije predsjedničkih izbora, slabljenje francuskih javnih medija čini se kao pogrešan smjer.
U Litvi se LRT trenutno suočava s velikom krizom nakon što je revizija njegove „političke neutralnosti“ i financiranja dovela do prijedloga za zakonodavne reforme, uključujući zamrzavanje godišnjeg proračuna LRT-a za sljedeće tri godine i promjenu posebnih pravila koja reguliraju smjenu glavnog ravnatelja.
U Češkoj novi vladin zakon predlaže temeljnu promjenu modela financiranja Češke televizije (ČT) i Češkog radija (ČRo) bez odgovarajućih konzultacija, otvarajući vrata pravnoj nesigurnosti, vanjskom pritisku i slabljenju uredničke autonomije.
U Italiji, RAI muči kontinuirani utjecaj vlade na upravljanje, politizirana imenovanja i posljedično otkazivanje emisija i odlazak novinara. Tijekom protekle godine, RAI se također suočio s daljnjim smanjenjem proračuna, kao i s prijedlogom zakona koji je trenutno u parlamentarnoj raspravi, a čiji je cilj reforma njegove upravljačke strukture.
U Velikoj Britaniji, BBC je najavio najveće otpuštanja u posljednjih 15 godina, dok se u
Bosni i Hercegovini BHRT nalazi u egzistencijalnoj financijskoj krizi zbog disfunkcionalnog modela financiranja i nagomilanih dugova.
Ohrabrujuće je vidjeti brojne javne demonstracije u znak podrške javnim medijima u tim zemljama, s velikim brojem građana koji ustaju braniti svoje javne medije od pokušaja njihovog potkopavanja. U Švicarskoj su građani nedavnop održali snažan, neovisan, visokokvalitetan sustav javnog emitiranja odbacivši „Inicijativu SBC-a“ koja je nastojala smanjiti godišnju naknadu za medijsku licencu za Švicarsku radiodifuznu korporaciju (SBC).
Javni medijski servisi svakako moraju poduzeti značajne reforme kako bi se prilagodili novim informacijskim navikama i nosili s političkim okruženjem koje je neprijateljski nastrojeno prema kritici. Fokus bi umjesto toga trebao biti na jačanju profesionalne etike i transparentnosti, ulaganju u kvalitetne informacije i angažman publike, istraživačke programe i pluralistički sadržaj, vođeni predanošću djelovanju u punoj transparentnosti i odgovornosti prema javnosti.
To je jedini način da javni medijski servisi ostanu neizostavan dio kritične infrastrukture u informacijskom ekosustavu kojim dominira nekoliko digitalnih monopola koji su (su)odgovorni za propadanje novinarstva i novinara.
„Jačanje uloge javnih medijskih servisa mora biti na vrhu političke agende svakog demokratskog vođe. Također bi trebalo biti istaknuto među prioritetima svakog građanina kao javno dobro koje pripada svima, u informacijskom krajoliku vođenom ekonomijom pažnje, koja obično daje prednost klikbaitu, propagandi i dezinformacijama“, rekla je direktorica EFJ-a Renate Schroeder .
Na Svjetski dan slobode tiska, EFJ slavi neizostavnu ulogu javnih medijskih servisa kao ključne demokratske infrastrukture, kao i profesionalnost novinara koji tamo rade. U eri kojom dominiraju društveni mediji, gdje se dezinformacije i pogrešne informacije šire nekontrolirano, neovisno novinarstvo jest javno dobro.
Izvor: EFJ
