EN
Predsjednik Vlade Andrej Plenković izjavio je jučer u Hrvatskom saboru da se Europski akt o slobodi medija (EMFA) u Hrvatskoj u potpunosti provodi te da je postupak izbora glavnog ravnatelja HRT-a u skladu s europskim pravilima. To jednostavno nije točno. Upravo Europska komisija u najnovijem Izvješću o vladavini prava za Hrvatsku objavljenom 17 srpnja. upozorava na probleme povezane s neovisnošću javnog medijskog servisa i navodi zakonodavne reforme koje bi trebale odgovoriti na te probleme do kraja 2026. Zato je nejasno na osnovu čega premijer Plenković tvrdi da je postojeći hrvatski model u skladu s europskim pravilima.
Članak 5. EMFA-e obvezuje države članice da osiguraju uredničku i funkcionalnu neovisnost javnih medijskih servisa te da postupci imenovanja i razrješenja njihovih čelnih ljudi budu uređeni tako da jamče njihovu neovisnost. Postojeći Zakon o HRT-u propisuje da glavnog ravnatelja HRT-a bira Hrvatski sabor većinom glasova svih zastupnika. Konačna odluka o osobi koja upravlja javnim medijskim servisom tako ostaje u rukama jednostavne parlamentarne većine, točnije stranke na vlasti.
Sindikat novinara Hrvatske mjesecima upozorava da ovakav Zakon o HRT-u nije u skladu s EMFA-om i da u postojećem sustavu nema nikakve prepreke da politička većina izbor glavnog ravnatelja HRT-a pretvori u političku odluku.
To nije pitanje političkih simpatija ili antipatija prema Vladi Andreja Plenkovića, nego pitanje primjene europske uredbe koja se izravno primjenjuje u Hrvatskoj.
Kao što novinari nisu odgovorni za to što se ne prodaje lički krumpir zato što su izvještavali o ekocidu, tako ni novinari i novinarske organizacije nisu odgovorni za problem zato što na njega upozoravaju. Zahtjev da Vlada poštuje hrvatske i europske propise, štiti medijski pluralizam, neovisno novinarstvo i neovisnost javnog medijskog servisa zahtjev je za poštovanje demokratskih standarda.
Dodatna pitanja o političkom utjecaju na HRT otvara aktualni natječaj za glavnog ravnatelja.
Među kandidatima je Fran Juraj Prižmić, koji je neposredno prije raspisivanja natječaja izabran na čelnu funkciju radne skupine zagrebačkog HDZ-a za kulturu i medije. Objave koje dokumentiraju tu funkciju naknadno su uklanjane s društvenih mreža, ali njihovim brisanjem ne nestaje pitanje obnaša li kandidat dužnost u tijelu političke stranke, što nije u skladu s propisanim kriterijima natječaja.
Zakon o HRT-u propisuje da je položaj glavnog ravnatelja nespojiv s dužnošću u tijelima političkih stranaka, pa je nejasno je li Nadzorni odbor prilikom provjere kandidature provjerio obnašaju li kandidati neku stranačku dužnost i kako je ta činjenica ocijenjena u odnosu na uvjete natječaja i Zakon o HRT-u.
Pritom je važno podsjetiti da većinu njegovih članova bira Hrvatski sabor, što ponovno otvara šire pitanje političkog utjecaja na sustav upravljanja javnim medijskim servisom.
Pitanja o odnosu politike i medija ne završavaju na HRT-u.
Vlada je na pitanja Sindikata novinara Hrvatske o sastanku Andreja Plenkovića s Pedrom Vargasom Davidom odgovorila da je riječ o „jednom u nizu sastanaka kakve predsjednik Vlade i ministri održavaju svaki dan“.
Predsjednik Vlade ima pravo sastajati se s poslovnim ljudima i vlasnicima kompanija. Međutim, Pedro Vargas David u tom trenutku nije bio bilo koji investitor. Bio je čovjek povezan s preuzimanjem mreže važnih informativnih medija, među kojima je i N1 Hrvatska, u trenutku kada regulatorni postupci povezani s transakcijom još nisu bili završeni i kada su pitanja njezina mogućeg utjecaja na medijski pluralizam i uredničku neovisnost bila predmet interesa europskih institucija.
U takvim okolnostima sastanak iza zatvorenih vrata s budućim vlasnikom važnog privatnog informativnog medija, na kojem se, prema odgovoru Ministarstva kulture i medija, razgovaralo i o hrvatskom medijskom zakonodavstvu, teško se može svesti na rutinski poslovni sastanak. Riječ je o sastanku od očitog javnog interesa i zato javnost ima pravo znati o čemu se razgovaralo.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković i njegova Vlada ne moraju se slagati sa Sindikatom novinara Hrvatske, novinarima ili novinarskim organizacijama koje upozoravaju na političke pritiske i probleme u hrvatskom medijskom sustavu. Ali ako tvrde da ta upozorenja nisu utemeljena, onda na njih trebaju odgovoriti činjenicama. To su pitanja o pravu građana na neovisno novinarstvo, pluralističke medije i javni medijski servis koji služi njima, a ne političkoj većini koja u određenom trenutku upravlja državom.
