EN
U Naslijeđu (Succession), HBO-ovoj seriji koja se već popisuje po listama najboljih televizijskih serija svih vremena, najmlađi sin medijskog mogula Logana Roya seksualno uznemiruje direktoricu očeve medijske korporacije WayStar RoyCo. Šalje joj uzastopno slike svojeg spolovila u raznim situacijama: na vjenčanju svoje majke, usred poslovnih sastanaka, kad se sjeti. Geri (utjelovljuje ju J. Smith-Cameron) daje do znanja Romanu (igra ga Kieran Culkin) – svojem kumčetu – kako je njegovo ponašanje neprihvatljivo, međutim on ju iz svoje hiperprivilegirane pozicije niti može, niti želi čuti. Smith-Cameron dobro glumi nelagodu, ali i neugodnu suzdržanost, s obzirom da je Roman uz starijeg brata i sestru u bubnju za preuzimanje očeva medijskog carstva. Ne želi riskirati gnjev kraljevića i shodno tome, vlastitu poziciju unutar industrije. Nelagoda se nastavlja sve dok Roman greškom vlastitom ocu pošalje sliku spolovila namijenjenog Geri, i to usred zajedničkog sastanka. Tek tada uznemiravanje prestaje; dokida ga mogul na odlasku, a Geri se hladno distancira od Romana.
Poučan je to moment u Naslijeđu, dobra ilustracija odnosa (ne)moći. Slikovit, iako fiktivan prikaz onoga što je istraživanje u sklopu projekta „Žene u medijima“ identificiralo kao iznimno raširenu praksu. Konzorcij istraživačica i istraživača iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Hrvatske mjesecima je istraživao. Tri su autorice - Denisa Sarajlić, Selma Zulić Šiljak i Lamija Kovačević iz Mediacentra Sarajevo naposlijetku kao čvrst kamen temeljac daljnjeg rada na projektu iznjedrile analizu. Projekt se primarno izvodi zahvaljujući sufinanciranju Europske unije iz programa CERV – Citizens, Equality, Rights and Values, a njime su otkriveni šokantni razmjeri uznemiravanja i nasilja nad ženama koje rade u medijima. Bilo da se radi o seksualnom neželjenom kontaktu, trollanju i blaćenju po društvenim medijima, izravnim prijetnjama smrću zbog novinarskog rada ili fizičkih napada na ulici, onako usput, dok su obavljale svoj posao, istraživanje je prešlo zadani okvir i očekivanja. Od analize zamišljene na dvadesetak stranica, izrodio se komparativni pregled katastrofalnog stanja na gotovo osamdeset, a objavljena su i tri izdvojena nacionalna izvještaja, za Hrvatsku, Srbiju i Sloveniju.
Prošli su godišnji odmori, započela je nova školska godina, no za mnoge žene, nasilje i uznemiravanja na radnom mjestu nisu prestala. Ako ga nisu doživljavale tokom „sezone kiselih krastavaca“, mirnom ljetnom razdoblju u kojem se tradicionalno nema o čemu izvještavati, onda su od njega sve više strepile svakim danom kojim se godišnji odmor primicao kraju. S obzirom da je rujan u školskim klupama mjesec ponavljanja, u komunikacijskom smo timu projekta zaključili kako bi dobro bilo da ponovimo što smo istraživanjem otkrili, koje smo aktivnosti proveli i što i dalje radimo kako bismo se uhvatili u koštac s ovim ogromnim problemom. Širi projektni tim u četiri zemlje zaista je posvećen radu; istraživanje nismo proveli kako bismo ga objavili pa zaboravili. Komunikacijska kampanja koju provodimo zamišljena je kao alat osvještavanja šire javnosti uopće o postojanju problema. Jedna je novinarka u sklopu polu-strukturiranog intervjua pomalo zapanjeno osvijestila: „Bavimo se poslom u kojim se borimo za svačija prava, samo ne za vlastita.“
A radna i ljudska prava novinarki, ali i urednica, voditeljica, montažerki, snimateljica, tajnica, lektorica, kostimografkinja i šminkerica, te čitave plejade drugih uloga koje pokreću medijsku industriju redovito su gažena. Znanstveno-istraživačka analiza Women in Media: Mapping the patterns of workplace harassment in Slovenia, Croatia, Serbia and Bosnia and Herzegovina polazišna je točka projekta. Pisana je na engleskom jeziku i javno je objavljena na stranici projekta https://womeninmedia.eu. Prijašnja istraživanja bila su parcijalna i metodološki uska, stoga smo se odlučili na maksimalistički pristup problemu. Istraživanje je otkrilo kako je rašireno kršenje radnih prava. Najčešće povrede odnose se na kršenje prava na odmor te kršenja prava propisanih ugovorom o radu. Brze, gotovo svakodnevne promjene u medijskom okolišu utišavaju žene koje rade u medijima; iz straha od odmazde i gubitka posla, većina kršenje svojih prava ne prijavljuje. Preko četrdeset posto ispitanica navelo je da su najučestalija kršenja prisutna na početku karijere. Tada se signalizira i tolerancija spram kršenja prava kao nešto normalno. Jaz u plaćama detektiran je po rodnoj osnovi.
Redakcije su mahom opisane kao toksična radna mjesta, u kojima prevladava kultura zlostavljanja i uznemiravanja. Čak 78,38 % ispitanica doživjelo je neki oblik rodno uvjetovanog nasilja, dok je 65,84 % doživjelo seksualno uznemiravanje. Trećina ispitanica seksualno je uznemiravana kontaktno. Počinitelji su mahom kolege iz redakcija te nadređeni. Žene se diskriminira pri dodjeli tema, a po istom ih se načelu vrednuje: dok se muškarce u novinarstvu procjenjuje po kvaliteti rada, žene koje rade u medijima podložne su procjeni na temelju izgleda, odijevanja, privlačnosti, osobnog života. Gura ih se u „lakše“ teme.
Sindrom izgorijevanja na radnom mjestu doseže epidemijske razmjere i upravo je sustavan problem. Mnoge žene same traže psihološku pomoć ili u potpunosti napuštaju profesiju i toksično radno okruženje kako bi očuvale mentalno zdravlje. Istraživanje je pokazalo da manje od 10 posto žena koje rade u medijima na području Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine te Srbije prijavljuje napade i nasilje. Mehanizmi zaštite i prevencije mahom su „mrtvo slovo na papiru“, ako i postoje. Upravo iz tog razloga stručni interdisciplinarni tim u sklopu projekta kreirao je i opsežan Pravilnik o sprječavanju seksualnog i drugih oblika uznemiravanja u redakcijama, koji je kao model stavljen na raspolaganje redakcijama u regiji, a kako bi implementirale mehanizme zaštite svih radnika na radnom mjestu. Obiman Pravilnik predviđa i preventivne i reaktivne mjere za suzbijanje svakog oblika nasilja i uznemiravanja svih zaposlenika/ca; čak i onih koji uđu u selekcijski postupak za zapošljavanje, volontiraju ili tek honorarno surađuju s medijskim organizacijama. Javno je objavljen te se u sklopu projekta zagovara njegovo usvajanje u medijskim kućama.
Kampanja osvještavanja javnosti ove jeseni ulazi u svoju drugu fazu, u kojoj strateški i oko važnih datuma senzibiliziramo profesionalnu javnost. Sindikat novinara Hrvatske te partnerske organizacije – Mediacentar iz Sarajeva, sindikat „Nezavisnost“ iz Novog Sada, Društvo novinara iz Slovenije te vodeći partner Zavod Krog nastavljaju komunicirati rezultate, zagovarati implementaciju Pravilnika, osnaživati žene koje rade u medijima jasnim sloganom: „Ne u mojoj redakciji!“, a javnosti ukazati na ovaj problem pod geslom „Moć ne znači možeš“. Cilj nam je da nasljeđe ovog projekta budu osnažene i osviještene medijske radnice, obeshrabreni zlostavljači, široka implementacija Pravilnika u regiji te postojani napredak u profesiji koja je nekoć činila srednji sloj, a danas grca za opstanak. Američki fotoreporter James Nachtwey ponudio je najbolju definiciju novinarstva. Kaže: „Promjena se ne može dogoditi dok ne identificiramo što je pogrešno. Vjerujem da je novinarstvo uslužna industrija, a usluga koju pružamo je osvještavanje.“ Kako u javnosti, tako i unutar profesije.
