EN
Na konferenciji „Žene u medijima: Zaustavimo uznemiravanje u radnom okruženju u medijskom sektoru u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini“, održanoj u Sarajevu iz Hrvatske su sudjelovali Emil Čančar i Maja Sever iz Sindikata novinara Hrvatske, Dina Vozab s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu koja je radila kao istraživačica na projektu, Nensi Blažević s Fakulteta političkih znanosti, s kojom surađujemo na predstavljanju projekta i istraživanja „Žene u medijima“, te naša mlada kolegica Magdalena Jelečević, polaznica mentorske mreže Zagorka povezuje.
Konferencija je bila prilika da predstavimo rezultate prvog velikog zajedničkog istraživanja o uznemiravanju, nasilju i diskriminaciji žena u medijima. Emil Čančar sudjelovao je na panelu „Žene u medijima: Pojedinačni nalazi po zemljama“, gdje su predstavljeni nacionalni rezultati istraživanja iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i BiH . Govorio je o tome koliko mu je tijekom samog istraživanja postalo jasno zašto je važno da se ovim problemom bavimo ozbiljno i sustavno. „Najčešće uznemiravanje medijskih radnica u Hrvatskoj dolazi u vidu neugodnih ili ponižavajućih komentara o fizičkom izgledu, seksualnoj atraktivnosti i sličnome (56.94 %) te neugodnih i ponižavajućih šala (52.3 %). Rasprostranjenost ovog tipa uznemiravanja sugerira da je ovakav tip ponašanja normaliziran unutar redakcije. U sjećanju mi je ostao primjer novinarke koja je opisivala kolegu koji je simulirao seksualni odnos sa kolegicom pred mirovinom – poze, izražavao čuđenje kako bi žena u tim godinama to uopće mogla… kada je intervenirala, upozorivši ga da je to u najmanju ruku neukusno i nepristojno, on u tome nije vidio nikakav problem. Pa samo se šalio!“
U Hrvatskoj je istraživanje prošlo 216 ispitanica, što čini oko 8,6 posto ukupnog broja novinara i novinarki u zemlji . Najčešći oblik uznemiravanja su ponižavajući komentari o fizičkom izgledu i seksualnoj atraktivnosti – čak 56,94 posto ispitanica doživjelo je takve komentare, dok je 52,3 posto doživjelo neprimjerene i ponižavajuće šale . Više od trećine žena doživjelo je neželjeni fizički kontakt, a verbalno ili neverbalno seksualno uznemiravanje najčešće dolazi upravo od kolega iz redakcije i nadređenih . Najporaznije je to što 80,49 posto žena verbalno ili neverbalno seksualno uznemiravanje nikada nije prijavilo, a kod fizičkog seksualnog uznemiravanja ili napada taj broj raste na 84,52 posto .
Maja Sever u svom je uvodnom izlaganju vrlo otvoreno govorila o vlastitim iskustvima i o ljutnji koju osjeća zbog sustava koji ne štiti žene. Podsjetila je kako je još od svojih početaka u novinarstvu svjedočila agresivnim urednicima, seksualnom uznemiravanju i kulturi šutnje, a posebno ju je pogodio slučaj kolegice koja je zbog prijave seksualnog uznemiravanja otišla s HRT-a, dok je počinitelj kasnije dobio godišnju nagradu kuće . Upravo zato je jasno poručila: „Nećemo pristati na šutnju.“
Naglasila je kako istraživanje nedvosmisleno pokazuje da uznemiravanje i nasilje nad ženama u medijima nisu izolirani incidenti, nego strukturni problem duboko ukorijenjen u radnim odnosima, hijerarhijama moći i kulturi redakcija. Nasilje i diskriminacija često se normaliziraju, rijetko prijavljuju i još rjeđe sankcioniraju, čime se održava začarani krug šutnje, straha i profesionalne nesigurnosti . Posebno je istaknula da newsroom prečesto nije mjesto sigurnosti nego mjesto štete, te da najčešći počinitelji nisu anonimni ljudi izvana, nego kolege i nadređeni.
Nensi Blažević govorila je na panelu „Žene iz medija: Od istraživačkih uvida i postojećih praksi, do konkretnih koraka“ , gdje je posebno naglasila koliko je važno već s mladim ljudima osvijestiti problem seksizma, diskriminacije i nasilja u redakcijama. U radu sa studenticama i mladim novinarikama ključno je pružiti im okvir u kojem će znati prepoznati neprihvatljivo ponašanje, ali i osjetiti da nisu sami ako se s njim suoče. Podrška ne smije doći tek kada se problem dogodi, ona mora postojati od početka profesionalnog puta.
U raspravu se uključila i Magdalena Jelečević, naša mlada kolegica iz mentorske mreže Zagorka povezuje, koja je vrlo osobno posvjedočila da joj od prvih dana govore kako će u novinarstvu morati birati između obitelji i karijere i da novinarstvo „nije posao za svakoga“. Upravo zato je važno jasno mladim kolegicama na početku karijere dati podršku, a ne obeshrabrivanje. Mladim ženama ne treba još jedan razlog za odustajanje, nego mreža ljudi koja će im pomoći da ostanu. Ako novinarke odlaze iz novinarstva jer ne žele živjeti u atmosferi ucjene, ponižavanja i stalnog dokazivanja da zaslužuju biti tu, onda to nije samo njihov problem nego problem cijelog društva.
Zato ne stajemo na istraživanju. Sljedeći korak su konkretni mehanizmi zaštite, pravilnici koji neće biti samo dokument na papiru, nego stvarni alat zaštite. Da redakcije budu sigurne i novinarke ravnopravne. I da konačno prestanemo pristajati na šutnju.
