EN
Zuliana Lainez Otero, peruanska novinarka i predsjednica Asociación Nacional de Periodistas del Perú (ANP), nedavno je izabrana za predsjednicu Međunarodne federacije novinara (IFJ) na Svjetskom kongresu održanom povodom stote obljetnice Federacije u Parizu.
Zuliana Lainez Otero je prva žena iz Latinske Amerike koja vodi najveću svjetsku organizaciju novinara, koja u 146 zemalja svijeta predstavlja više od 600 tisuća novinara i novinarki. Novinar Večernjeg lista i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko za Večernji list razgovarao je s novom predsjednicom IFJ-a. Ona je ujedno treća predsjednica IFJ-a u njegovoj 100-godišnjoj povijesti, nakon francuske novinarke Dominique Pradalié (2022.–2026.) i belgijske novinarke Mie Doornaert (1986.–1992.).
„Povijesno je da Latinska Amerika bude na čelu svjetske federacije na stotu obljetnicu njezina osnutka. Do ovog trenutka trebalo je sto godina povijesti organizacije, a sada je red na naš kontinent. „Jasno sam dala do znanja da ovdje ne biramo predsjednika, nego osobu koja će voditi tim. Mi Latinoamerikanci, kao i mnogi naši kolege s Juga, znamo što znači pružati otpor i boriti se. Ta nas povijest proganja, ali je i pokretačka snaga u suočavanju s današnjim izazovima.”kazala je nakon izbora Zuliana Lainez Otero.
O tome kakva je globalna situacija u novinarskoj profesiji, koja je pod udarima raznih lokalnih i globalnih moćnika te autokratskih režima, te što novinarska zajednica može učiniti u slučaju brojnih ubojstava naših kolegica i kolega diljem svijeta, nova predsjednica IFJ-a, koja je od početka svoje novinarske karijere uključena i u sindikalni pokret, govori u ekskluzivnom intervjuu za Obzor.
U posljednjih nekoliko godina svjedočili smo zabrinjavajućem broju ubijenih novinara u Palestini, Ukrajini, Libanonu, Sudanu, Latinskoj Americi i mnogim drugim dijelovima svijeta — situaciji bez presedana u povijesti. Također se može reći da je razina nekažnjivosti koja okružuje ta kaznena djela jednako bez presedana. Istaknuli ste da je dužnost IFJ-a, kao globalne organizacije, osigurati da se ta kaznena djela iznesu pred međunarodne sudove. Kako se to može postići?
Ubojstvo novinara uvijek će biti najsmrtonosniji napad na naše kolege. Od listopada 2023. godine, prema izvješćima našeg pridruženog člana, Palestinskog novinarskog sindikata, u Pojasu Gaze ubijeno je više od 260 novinara. Slične situacije odvijaju se u Libanonu, Ukrajini, Sudanu i diljem Latinske Amerike. Brojke su zastrašujuće i bez presedana u ovom stoljeću.
Međunarodna federacija novinara ima etičku, sindikalnu i profesionalnu obvezu djelovati suočena s tom stvarnošću. Naša je dužnost dokumentirati, osuditi i pružiti podršku žrtvama i njihovim obiteljima, ali i raditi na tome da se ta kaznena djela iznesu pred međunarodna tijela kada države ne ispune svoju odgovornost da istraže i kazne odgovorne, ili još gore, kada same države snose izravnu odgovornost za ubojstva. To zahtijeva jačanje savezništava s multilateralnim organizacijama, izvjestiteljima za slobodu izražavanja, organizacijama za ljudska prava i međunarodnim sudovima. Ne možemo normalizirati nekažnjivost.
IFJ mora promicati stalne mehanizme praćenja i međunarodnog pritiska. Moramo osigurati da se ubojstva novinara prepoznaju kao napadi na pravo društva da bude informirano. A kada država štiti odgovorne ili ne provodi odgovarajuće istrage, međunarodna zajednica mora djelovati. Ovo je pravna, politička, ali i moralna borba.
Chiara Bilić, potpresjednica i predsjednik HND-a s novom čelnicom IFJ-a Zulian Lainez Otero
Kako razina nekažnjivosti u vezi s ubojstvima novinara u Palestini, Ukrajini, Libanonu, Sudanu i Latinskoj Americi utječe na opću javnost?
Ako postoji nešto gore od zločina, to je nekažnjivost koja slijedi. Kada se novinari ubijaju i ništa se ne događa, poruka je razorna: govoriti istinu može vas koštati života, a oni na vlasti mogu djelovati bez posljedica. To stvara strah, samocenzuru i slabljenje demokracije. Odsutnost slobodnog tiska otvara vrata korupciji, autoritarizmu i dezinformacijama. Braniti novinare nije obrana korporativne privilegije; to je obrana prava javnosti da zna što se događa. Kada je novinar ušutkan mecima, zatvorom, sudskim progonom ili zastrašivanjem, ono što se ograničava jest pravo ljudi da budu informirani.
U vašoj izjavi nakon što ste izabrani za predsjednika IFJ-a rekli ste: „Ne biramo ovdje predsjednika; biramo osobu koja će voditi tim.” To je snažna i značajna izjava. Možete li to pojasniti?
Kada sam rekla da ne biramo predsjednika nego osobu koja vodi tim, željela sam izraziti jedno duboko uvjerenje. Više vjerujem u kolektivno nego u individualno vodstvo. Vođa može imati dobre namjere, ali ako je sam, ostaje na tome. IFJ ne može ovisiti o individualnom ili personaliziranom vodstvu. Sindikalizam i novinarstvo temelje se na kolektivnoj izgradnji. Vjerujem u vodstvo koje sluša, ulazi u dijalog i predstavlja raznolikost naših pridruženih organizacija. Današnji izazovi su preveliki da bi se rješavali kroz logiku jednog glasa. Trebamo jedinstvenu, participativnu i globalnu federaciju.
Povijest je kolegama iz Južne Amerike dala iznimnu otpornost i iskustvo u borbi. Kako to može postati alat u današnjim izazovima? Koji su, po vašem mišljenju, najveći izazovi s kojima se novinari danas suočavaju?
Dolazim iz Latinske Amerike i znam da je naša povijest obilježena otporom. Naši su novinari radili pod diktaturama, političkim nasiljem, organiziranim kriminalom, pravosudnim progonom i ekstremnom nesigurnošću. To iskustvo nas je naučilo organizirati se i nikad ne odustati od obrane slobode izražavanja i radničkih prava. Danas to iskustvo može uvelike doprinijeti globalnom pokretu novinara.
Današnji izazovi su golemi. Nasilje nad novinarima i dalje raste, ali suočavamo se i s manje vidljivim, ali duboko ozbiljnim prijetnjama: koncentracijom medija, sada dodatno pojačanom time što milijarderi kupuju medije na različitim kontinentima, otpuštaju profesionalne redakcije i zamjenjuju ih agitatorima i provokatorima koji nastoje iznutra urušiti novinarstvo radnom nesigurnošću, dezinformacijama, kampanjama mržnje i erozijom povjerenja javnosti.
Uz to, tehnološka revolucija, uspon digitalnih platformi i pojava umjetne inteligencije u redakcijama radikalno su promijenili informacijski ekosustav bez jasnih pravila za zaštitu radničkih prava, autorskih prava i održivosti novinarstva.
Kako biste opisali trenutačnu situaciju u Peruu, zemlji iz koje dolazite?
Situacija u Peruu odražava mnoge od tih napetosti. Prolazimo kroz duboku političku polarizaciju i vrlo složeno okruženje za novinarstvo. Postoji neprijateljstvo prema tisku iz različitih centara moći, kao i porast fizičkih, digitalnih i pravosudnih napada, stigmatizacija novinara od strane najviših državnih dužnosnika i kriminalizacija našeg rada.
Danas možemo reći da je novinarstvo u Peruu pod opsadom. Osim svega navedenog, nakon osam godina bez takvih slučajeva, prošle godine ponovno smo doživjeli ubojstvo četvero novinara, četvero kolega iz regionalnih područja koji su kroz lokalne medije istraživali političku moć u vrlo ranjivim uvjetima.
Međutim, postoji i hrabro i predano novinarstvo, kao i sindikalna organizacija koja je uspjela odoljeti i braniti demokratska načela i u najtežim trenucima.
Kako biste opisali svoj odnos s čitateljima i publikom? Što predstavlja dobar dan za vas kao novinara u današnjim teškim okolnostima?
Bez obzira na kontinent na kojem radimo, novinari nikada ne smiju zaboraviti dvije stvari: prvo, novinarstvo je potraga za istinom; i drugo, radimo kako bi građani mogli u potpunosti ostvariti svoje pravo na informaciju. Novinarstvo se ne smije odvojiti od društva. U ovako teškim vremenima, održavanje povjerenja javnosti jedan je od naših najvećih izazova.
Kako se nosite s tim rastućim nedostatkom povjerenja u novinarstvo?
Gubitak povjerenja u novinarstvo ima više uzroka. Postoje namjerne kampanje diskreditacije tiska, ali moramo priznati i vlastite pogreške i slabosti. Obnova povjerenja zahtijeva veću transparentnost, veću rigoroznost i bliže veze s građanima. Moramo objasniti kako radimo, pažljivije provjeravati informacije, ispravljati se kada pogriješimo i čvrsto braniti novinarsku etiku. Transparentnost je ključna. Postoje situacije u kojima se sukobi interesa koji uključuju medijske kuće i novinare, korištenje generativne umjetne inteligencije ili urednički stavovi u osjetljivim situacijama poput izbora, jednostavno ne objavljuju.
Ono što novinari također moraju učiniti, a to je često teško, jest distancirati se od praksi i ponašanja koja štete profesiji iznutra. Dezinformacije ili pokušaj prikazivanja laži kao istine nisu novinarstvo i to moramo jasno reći.
Koje politike smatrate ključnima za očuvanje istine u vremenu kulture klikbejtova, lažnih vijesti i senzacionalizma?
Suočeni s kulturom klikbejtova, lažnih vijesti i senzacionalizma, potrebne su javne politike koje jačaju neovisno i kvalitetno novinarstvo. Javni mediji moraju biti zaštićeni od političkog i ekonomskog uplitanja. Također je hitno potrebno raspraviti o demokratskoj regulaciji digitalnih platformi i modelima distribucije sadržaja. Velike tehnološke kompanije akumuliraju goleme ekonomske koristi dok istovremeno narušavaju održivost medija i novinarskog rada.
Istodobno, potrebna je medijska pismenost kako bi građani mogli prepoznati dezinformacije i cijeniti profesionalno novinarstvo. Bitka protiv lažnih vijesti ne dobiva se cenzurom, nego kvalitetnijim novinarstvom. Postoje sindikati novinara, posebno u Europi, koji aktivno rade na inicijativama medijske pismenosti.
Koje vještine smatrate najvažnijima za novinare danas, posebno mlade novinare?
Za mlade novinare danas su ključne etička strogost i kritičko mišljenje. Studirala sam novinarstvo prije dvadeset godina i stalno su nas učili: sumnjaj u sve što ti se predstavi. Od toga kreće provjera, rigoroznost i razgovor s različitim izvorima. Danas se u mnogim mjestima novinarstvo svodi na tehnološku pismenost i komunikacijske vještine. To nas može oblikovati, ali nam oduzima dubinu. Nove generacije suočene su s ogromnim izazovom da ne zaborave nešto bitno i temeljno za našu profesiju: novinarstvo je društvena odgovornost.
Kako međunarodne organizacije poput IFJ-a mogu dodatno jačati suradnju i solidarnost među novinarima diljem svijeta?
Međunarodna solidarnost među novinarima nužnija je nego ikad. IFJ mora jačati mreže podrške i suradnje između sindikata i udruga. Moramo dijeliti iskustva, razvijati brze mehanizme zaštite i graditi globalne kampanje kao odgovor na napade na kolege. Nijedan novinar nikada ne smije biti sam pred nasiljem ili progonom.
Koji će biti vaši prvi zadaci ili koraci kao nove predsjednice IFJ-a?
Moji prvi zadaci kao predsjednice IFJ-a bit će usmjereni na jačanje unutarnjeg jedinstva organizacije te stavljanje sigurnosti novinara i radnih prava kao apsolutnog prioriteta. Također ćemo promicati program rodne ravnopravnosti, jer ne može biti demokracije ni slobodnog novinarstva bez pune participacije žena. Nedavna statutarna reforma koja jamči paritet snažan je znak predanosti federacije ravnopravnosti.
Obrana novinara i novinarstva koja je ujedno i obrana potrage za istinom bit će kompas koji će voditi tim koji vodim tijekom sljedeće tri godine.
Od početka vaše novinarske karijere bili ste uključeni i u sindikalni pokret, još od završetka studija novinarstva u Limi.
Moj otac, koji je također novinar i sindikalist u mojoj zemlji, približio me tom pozivu. Od početka karijere shvatio sam da su novinarstvo i sindikalizam duboko povezani. Ne može biti slobode tiska ako oni koji se njime bave rade u uvjetima straha, nesigurnosti ili eksploatacije, kako kaže jedan od temeljnih slogana Međunarodne federacije novinara. Radno siromaštvo slabi uredničku neovisnost i čini novinare ranjivijima na ekonomske i političke pritiske.
Danas, promatrajući globalnu situaciju, jedan od glavnih problema koji utječe na sigurnost novinara i medijskih radnika jesu loši radni uvjeti, uključujući niske plaće, što naše kolege čini posebno ranjivima. Slabo plaćeni novinari, nažalost, postaju laka meta, dok su oni koje bi trebali nadzirati u mnogim slučajevima postali stotinu puta bogatiji.
Nova predsjednica EFJ-a s kolegama
Kako zaustaviti trend osiromašenja novinarske profesije?
Zaustavljanje osiromašenja profesije zahtijeva nekoliko koraka. Prvo, jačanje sindikalnog organiziranja i kolektivnog pregovaranja. Drugo, zahtijevanje pravnih okvira koji štite radna prava medijskih radnika i freelancera ili neovisnih novinara. Treće, promicanje održivih modela financiranja neovisnog novinarstva. I četvrto, suočavanje s koncentracijom bogatstva i moći u tehnološkim platformama koje ostvaruju goleme profite od novinarskog sadržaja bez pravedne raspodjele vrijednosti.
Radit ćete s Europskom federacijom novinara i drugim kontinentalnim udrugama. Koji će biti vaš prvi zadatak u tom smislu kako biste nastavili jačati članice i time i Međunarodnu federaciju novinara?
Blisko ću surađivati s Europskom federacijom novinara i kontinentalnim organizacijama kako bismo ojačali naše regionalne strukture. Snažna federacija treba snažne sindikate koji su međusobno povezani. Solidarnost ne smije ostati samo retorika; mora se pretvoriti u konkretne akcije, uzajamnu podršku i koordinirane međunarodne kampanje.
U samo nekoliko tjedana imat ću priliku sudjelovati u Ankari na Generalnoj skupštini Europske federacije novinara i izbliza upoznati prioritetnu europsku agendu za medijske radnike diljem kontinenta.
U Hrvatskoj, kao državi članici Europske unije, suočavamo se sa značajnim problemima, od financiranja lokalnih i nacionalnih medija do političkih pritisaka te verbalnih i fizičkih napada. Prema podacima Hrvatskog novinarskog društva, strukovne organizacije koja predstavlja novinare u zemlji, prošle godine zabilježeno je 30 slučajeva fizičkih napada i prijetnji novinarima. Također postoji problem SLAPP tužbi, u kojem je Hrvatska, nažalost, među vodećim zemljama u Europi, što predstavlja još jedan oblik pritiska i zastrašivanja novinara.
Koliko ste upoznati sa situacijom u zemljama poput Hrvatske?
Moram priznati da je moj prvi kontakt s Hrvatskom bio kroz Maju Sever, hrvatsku novinarku koja je predsjednica Europske federacije novinara. Već nekoliko godina član sam Izvršnog odbora Međunarodne federacije novinara, a pregled regionalnih izvješća tijekom završnih faza naših sjednica uvijek mi je bio od posebnog interesa jer potvrđuje da problemi s kojima se novinarstvo suočava diljem svijeta slijede isti obrazac. Samo se konteksti mijenjaju. A cilj je uvijek isti: ušutkati nas bilo mecima, kao što se dogodilo Daphne Caruana Galizia na Malti, ili kroz zastrašujuće zakone.
Fizički napadi, prijetnje, politički pritisci i zloupotrebljive tužbe imaju za cilj zastrašiti i iscrpiti kritičko novinarstvo. SLAPP tužbe danas predstavljaju globalnu prijetnju slobodi medija jer koriste pravosudni sustav za ušutkavanje istraživanja i stvaraju ekonomski i psihološki strah među novinarima i medijima.
I za kraj, koja je vaša poruka kolegama u Hrvatskoj?
Danas više nego ikad trebamo novinarstvo posvećeno istini, ljudskim pravima i demokraciji. I trebamo novinare koji su organizirani, ujedinjeni i svjesni da je obrana naših radnih uvjeta također obrana prava javnosti da bude informirana.
Ujedinjeni smo jači. Bez obzira kojim jezikom govorimo ili na kojem kontinentu se nalazimo, dolaze po nas im i se moramo braniti i pružati otpor.
Izvor: Večernji list
