EN
U novoj epizodi podcasta Sindikalni megafon voditelj Josip Šarić ugostio je dr. Dragana Bagića, sociologa i profesora s Filozofskog fakulteta u Zagrebu te člana Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Razgovor donosi njegov osobni put od istraživača radničkog pokreta do aktivnog sudionika sindikalne borbe, ali i širu sliku položaja sindikata u Hrvatskoj, izazova organiziranja i budućnosti sindikalnog djelovanja.
Dragan Bagić u razgovoru ističe kako se primarno identificira kao sveučilišni profesor i istraživač, no njegov sindikalni angažman razvijao se postupno. U sustavu znanosti radi od 2004. godine, ali se sindikatu pridružio tek 2010., nakon što je završio doktorsko istraživanje o socijalnom dijalogu i industrijskim odnosima u Hrvatskoj. Kako objašnjava, svjesno je odgodio učlanjenje kako bi tijekom istraživanja zadržao nepristranost i objektivnost. Nakon učlanjenja godinama je bio običan član, a aktivnije se uključio prije nekoliko godina kada je izabran za sindikalnog povjerenika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, najvećoj podružnici sindikata, nakon čega je uključen i u rad središnjih tijela sindikata.
Razgovor otvara i pitanje općih sindikata u javnom sektoru koji okupljaju vrlo raznoliko članstvo, od pomoćnog osoblja do sveučilišnih profesora. Takva heterogenost donosi brojne izazove jer članovi imaju različite interese, ali istovremeno jača solidarnost i pregovaračku snagu. Bagić ističe da opći sindikati omogućuju jedinstven nastup prema poslodavcu i smanjuju prostor za manipulacije, što je posebno važno kada je poslodavac država.
U epizodi se raspravlja i o percepciji sindikata u Hrvatskoj. Iako je njihov javni ugled relativno nizak, Bagić naglašava da u organizacijama gdje sindikati postoje često imaju većinsku podršku zaposlenih. Problem je što velik dio radnika nema neposredno iskustvo sa sindikatima, pa se njihovo mišljenje oblikuje kroz medijsku sliku i istupe nekolicine sindikalnih čelnika. U takvom kontekstu često se javlja i „sindikalizam iz očaja“, kada radnici sindikalnu pomoć traže tek u kriznim situacijama.
Poseban dio razgovora posvećen je alatima sindikalne borbe, pri čemu Bagić naglašava da je štrajk snažno, ali rizično sredstvo koje se koristi kao posljednja opcija. Uspješan štrajk zahtijeva mobilizirano članstvo i spremnost na određene žrtve, dok neuspješan može oslabiti sindikalnu poziciju.
Epizoda se bavi i specifičnostima pregovaranja u medijskom sektoru, uključivanjem stranih radnika u sindikate te usporedbom sindikalnih modela u Europi. Bagić objašnjava kako skandinavske zemlje imaju snažne i centralizirane sindikate s velikim utjecajem, dok druge zemlje, poput Francuske, imaju manju sindikalnu gustoću, ali snažnu mobilizacijsku moć kroz prosvjede i društveni pritisak.
U razgovoru se također otvara pitanje reforme plaća u javnom sektoru, položaja mladih znanstvenika i asistenata te šireg društvenog konteksta u kojem sindikati djeluju. Bagić naglašava da je solidarnost unutar sustava ključna za obranu radničkog dostojanstva i učinkovitije sindikalno djelovanje.
Šesta epizoda Sindikalnog megafona donosi analitičan i informativan razgovor o sindikalnom organiziranju, ulozi sindikata u društvu i izazovima koji čekaju radnike i sindikalne organizacije u budućnosti.
