EN
Vlada RH predstavila je paket tzv. antiinflacijskih mjera kojima će se, pod izlikom “hlađenja gospodarstva”, teret inflacije i strukturnih slabosti hrvatske ekonomije ponovno prebaciti na radnike. Zamrzavanje plaća dok cijene neprestano rastu za radnike znači udar na egzistenciju i zapravo pad primanja. Vlada ponovno pokazuje da nema nikakvo razumijevanje stvarnog stanja na hrvatskom tržištu rada, osobito u sektorima koji već godinama funkcioniraju na nesigurnim, prekariziranim i potplaćenim oblicima rada. U novinarstvu je to stanje već odavno postalo pravilo, a ne iznimka, za naš sustav ovo je udar na najslabije.
Dio hrvatskog medijskog sektora danas počiva na radu freelancera, honoraraca i ljudi prisiljenih otvoriti paušalne obrte kako bi uopće mogli nastaviti raditi svoj posao, i svako novo oporezivanje onih čija su primanja ispod prosjecne plaće nije prihvatljivo. Ne zato što su to birali, nego zato što su vlasnici medija i urušavanje radnih prava sustavno uništili mogućnost stabilnog zaposlenja i profesionalne sigurnosti u novinarstvu. Mnogi novinari i medijski radnici rade bez čvrstih ugovora na neodređeno, bez ozbiljne kolektivne zaštite, kolektivnog ugovora, bez sigurnih prihoda, a time i bez zaštite od političkih i komercijalnih pritisaka te bez mogućnosti dugoročnog planiranja vlastitog života. Zato je svaki ovakav novi udar na istovremeno i direktan udar na novinarstvo i slobodne medije.
Posebno je zabrinjavajuće što Vlada takve mjere predlaže u trenutku kada europske institucije već godinama upozoravaju na dramatično urušavanje radnih uvjeta i medijskih sloboda u Hrvatskoj. Prema najnovijem izvješću Monitora medijskog pluralizma za 2024. godinu Hrvatska je, zajedno s Rumunjskom i Crnom Gorom, među najgorim europskim državama po uvjetima rada novinara, s gotovo najvišom mogućom razinom rizika od čak 97 posto.
To znači da Hrvatska danas po sigurnosti i radnim uvjetima novinara pripada skupini zemalja koje europske institucije prepoznaju kao ozbiljno problematične demokracije, uz države poput Turske, Srbije i Mađarske, koje se godinama navode kao primjeri političkih pritisaka na medije, urušavanja uredničke autonomije i sustavne degradacije novinarske profesije. Izvješće vrlo jasno upozorava na politički utjecaj na medije, lošu zaštitu uredničke autonomije, ovisnost lokalnih medija o političkim strukturama, netransparentno financiranje medijskog sektora i kontinuirano pogoršanje radnih uvjeta novinara. Posebno se ističe kako su komercijalni i politički pritisci postali jedna od najvećih prijetnji medijskom pluralizmu u Europi, dok vlade i medijske kompanije uglavnom ostaju pasivne pred urušavanjem profesije.
U takvim okolnostima govoriti o “antiinflacijskim mjerama” koje će ponovno pogoditi radnike, freelancere i zaposlene u javnim službama znači nastaviti politiku prema kojoj su upravo oni koji svojim radom održavaju društvo prvi na koje će država prebaciti trošak svake krize. Sindikat novinara Hrvatske zato upozorava da problem hrvatske ekonomije nisu plaće ovih ljudi, problem je model države koji desetljećima počiva na jeftinom radu, nesigurnim oblicima zaposlenja, političkom upravljanju institucijama i potpunom izostanku dugoročne razvojne politike.
Društvo u kojem novinari rade u egzistencijalnom strahu, pod političkim i ekonomskim pritiscima, bez sigurnosti i bez zaštite radnih prava, nije stabilno društvo. To je društvo u kojem se sustavno slabe i radnička prava i demokratski standardi, dok se istovremeno od građana traži da podnose sve veći teret inflacije i ekonomskih promašaja države.
Vlada koja u trenutku rekordnih cijena i rastuće nesigurnosti rada ponovno bira discipliniranje radnika umjesto suočavanja sa stvarnim uzrocima ekonomske krize ne vodi antiinflacijsku politiku, nego politiku daljnjeg osiromašivanja rada i normalizacije nesigurnosti.
