EN
Koliko su hrvatski mediji doista slobodni, što se događa s novinarstvom kada najveći dio novca od digitalnog oglašavanja završava kod tehnoloških platformi, može li javni medijski servis ispunjavati svoju ulogu i predstavlja li umjetna inteligencija najveću prijetnju novinarima? O tome smo u novoj epizodi Sindikalnog megafona razgovarali s Paškom Bilićem, sociologom medija s Instituta za razvoj i međunarodne odnose.
Paško Bilić medije ne promatra kao izolirani prostor, nego kao proizvod širih društvenih, političkih i ekonomskih odnosa. Upravo su se ti odnosi u posljednjih petnaestak godina snažno promijenili: od razdoblja optimizma povezanog sa širenjem interneta i ulaskom Hrvatske u Europsku uniju do današnje dominacije velikih digitalnih platformi, političke polarizacije i sve težih ekonomskih uvjeta u kojima novinarstvo pokušava opstati.
Jedna od ključnih poruka razgovora jest da se o slobodi medija ne može govoriti samo kroz zakone i formalno zajamčena prava. Sloboda novinara izravno ovisi i o tome u kakvim uvjetima rade.
„Da biste imali zdrav javni prostor, morate imati novinarstvo i uvjete rada profesionalnih novinara koji su adekvatni, koji nisu pod ekonomskim i političkim pritiscima.“
U Hrvatskoj, upozorava Bilić, postoje ozbiljni rizici za medijski pluralizam: od nedovoljne transparentnosti i podataka o zaposlenosti novinara, preko politizacije javnog servisa i SLAPP tužbi, do ekonomskih pritisaka na redakcije. Upravo ekonomska nesigurnost može vrlo konkretno ograničiti novinarsku slobodu, novinar ili urednik koji strahuje za svoje radno mjesto teže će objaviti informaciju koja bi njegov položaj mogla dodatno ugroziti.
Poseban problem predstavlja potpuna promjena tržišta oglašavanja. Digitalne platforme preuzele su velik dio prihoda od kojih su se nekada financirali mediji. Bilić u razgovoru navodi da 60 do 70 posto internetskog oglašavanja odlazi velikim platformama, dok redakcijama ostaje borba za financiranje rada novinara. Istodobno portali nikada nisu mogli dosegnuti veću publiku nego danas , ali tu publiku sve teže mogu pretvoriti u prihod potreban za kvalitetno novinarstvo.
Posljedice su vidljive u svakodnevnom radu redakcija: neprekidni 24-satni ciklus objavljivanja, pritisak na klikove i brzinu te preuzimanje i umnožavanje istih vijesti na velikom broju portala.
„Ako ste pod stalnim ekonomskim pritiskom, naravno da ćete oklijevati objaviti neke informacije koje mogu ugroziti vaše ionako ugroženo radno mjesto i uredničku ili novinarsku poziciju.“ naglašava Bičić.
U razgovoru je urednik Sindikalnog megafona Josip Šarić otvorio i pitanje javnog medijskog servisa. Paško Bilić upozorava na paradoks u kojem komercijalni mediji ponekad snažnije ispunjavaju javnu funkciju, istražuju korupciju i otkrivaju afere, od javnog servisa, iako bi upravo javni servis, zahvaljujući stabilnom financiranju i svojoj društvenoj ulozi, trebao biti jedan od ključnih jamaca kvalitetnog javnog informiranja.
Govoreći o mogućim rješenjima, Bilić ističe potrebu za drugačijim modelima financiranja novinarstva, većom vidljivošću lokalnih, regionalnih i neprofitnih medija te snažnijim javnim ulaganjem u sadržaj koji tržište samo po sebi neće proizvesti.
„Problemi javne sfere moraju se riješiti kvalitetnom proizvodnjom sadržaja koja mora biti dobro financirana i institucionalno uređena.“ naglašava Bilić.
Zabrane, borba protiv dezinformacija ili individualna medijska pismenost, smatra, same po sebi neće riješiti problem ako građanima istodobno nije dostupan kvalitetan novinarski sadržaj. Upravo zato važnim smatra i europske rasprave o novim modelima financiranja novinarstva. Ako Europska unija želi biti zajednica demokratskih vrijednosti, kaže Bilić, onda iza tih vrijednosti mora stati i financijski i nastavlja:
„Ako Europska unija zaista želi stati iza tih vrijednosti, onda bi morala u većoj mjeri financirati medije i novinarstvo.“
Velik dio razgovora posvećen je i umjetnoj inteligenciji. Bilić AI ne vidi kao izoliranu tehnološku prijetnju, nego prije svega kao „polugu moćnih korporacija“. Umjetna inteligencija može dodatno povećati pritisak na redakcije ako vlasnici u njoj vide način smanjivanja broja zaposlenih i troškova proizvodnje, ali Bilić upozorava da tehnologija sama po sebi ne određuje ishod.
„Umjetnu inteligenciju, ali i tehnologiju generalno, vidim kao polugu koja ovisi o društvenom konsenzusu kako će se koristiti.“ rekao je Bilić.
Zato ključno pitanje budućnosti novinarstva za njega nije samo što će napraviti AI, nego kakav ćemo društveni dogovor postići između politike, ekonomije i društva te kakvu ulogu želimo dati medijima i novinarstvu.
Razgovor s Paškom Bilićem tako se vraća na pitanje koje je posebno važno iz sindikalne perspektive: medijska sloboda nije odvojiva od materijalnog položaja ljudi koji proizvode novinarstvo. Bez stabilnih redakcija, sigurnih radnih mjesta, profesionalne autonomije i održivog financiranja teško je očekivati kvalitetno novinarstvo, a bez kvalitetnog novinarstva nema ni kvalitetnog demokratskog javnog prostora.
Cijeli razgovor poslušajte u 13. epizodi Sindikalnog megafona.
