Godišnje nagrade Hrvatskog novinarskog društva

Na Svjetski dan slobode medija Hrvatsko novinarsko društvo je 3. svibnja 2026. u Novinarskom domu u Zagrebu dodijelilo novinarske nagrade za 2025. godinu te Priznanje Milan Grlović zaslužnim članicama i članovima HND-a. Čestitamo nagrađenim kolegicama i kolegama.

Na Svjetski dan slobode medija Hrvatsko novinarsko društvo je 3. svibnja 2026. u Novinarskom domu u Zagrebu dodijelilo novinarske nagrade za 2025. godinu te Priznanje Milan Grlović zaslužnim članicama i članovima HND-a.

Obrazloženje Priznanja Milan Grlović

Priznanje Hrvatskog novinarskog društva Milan Grlović dodjeljuje se zaslužnim novinarkama i novinarima, članovima i članicama HND-a za dugogodišnji rad i značajan doprinos razvitku novinarske organizacije i ugledu profesije te jačanju medijskih sloboda; novinarima koji su se istaknuli u radu i aktivnostima HND-a. Odluku o dodjeli Priznanja Milan Grlović donio je Središnji odbor HND-a.

NEDA RITZ

Neda Ritz članica je Hrvatskog novinarskog društva u kontinuitetu od 1964. godine. Dobitnica je HND-ove nagrade Zlatno pero za 1978/79. godinu te Nagrade za životno djelo Otokar Keršovani 1994. godine. Tijekom svog profesionalnog života, koji je bio vezan uz Hrvatsku radioteleviziju, gdje je, među ostalim, bila i glavna urednica te kasnije članica Programskog vijeća u dva mandata, zalagala se za vjerodostojnost novinarstva i odgovornost za izgovorenu i napisanu riječ.

Kao članica Skupštine Hrvatskog novinarskog društva zalaže se za mlađe kolegice i kolege te aktivno pridonosi dobrim odlukama važnim za opstanak HND-a. Zbog vjernosti Društvu koja traje već više od 60 godina i aktivnog sudjelovanja u njegovu radu Središnji odbor HND-a odlučio je dodijeliti joj ovo časno priznanje koje nosi ime prvog predsjednika HND-a.

GORAN GAZDEK

Goran Gazdek cijeli je svoj novinarski život vezan uz Viroviticu, ali i Hrvatsko novinarsko društvo, kojem je bio i potpredsjednik. Dugi niz godina aktivno sudjeluje u radu HND-a kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini. Zbog svoje borbe i jasnih stavova više je puta bio meta SLAPP-tužbi lokalnih moćnika u Virovitici, među kojima i bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra Ivana Tolušića.

Gazdek već 12 godina organizira festival reportaže Fra Ma Fu te na taj način promovira važnost ove novinarske forme. Fra Ma Fu je postao jedan od brendova HND-a. Zbog svega navedenoga kolegi Gazdeku Središnji odbor dodjeljuje Priznanje Milan Grlović.

MIRA BARIĆ

Novinarka i urednica Mira Barić desetljećima je bila jedno od najvažnijih imena u desku Prvog programa Hrvatskog radija te je odgojila generacije novinara ustrajući na visokoj kvaliteti novinarskih priloga i poštujući uvijek najviša etička načela novinarske profesije.

Spremno je godinama kao članica Hrvatskog novinarskog društva sudjelovala u radu ogranka na Hrvatskom radiju i kao delegatkinja predstavljala ogranak u Skupštini HND-a.

U 2025. godini kolegica Barić je otišla u zasluženu mirovinu čime je Hrvatski radio, ali i njegov ogranak puno izgubio. Središnji odbor nagrađuje ju Priznanjem Milan Grlović za uložen trud u rad Ogranka i Društva te u očuvanje vrednota novinarske profesije.

TINA ETEROVIĆ ČUBRILO

Tina Eterović Čubrilo članica je Hrvatskog novinarskog društva od 1970. godine te je dobitnica HND-ove nagrade Zlatno pero. U dva je mandata bila predsjednica Aktiva novinara Hrvatskog radija, članica Središnjeg odbora HND-a te u više mandata predsjednica i dopredsjednica Zbora turističkih novinara HND-a. Predsjednica je hrvatskog ogranka Svjetske federacije turističkih novinara i pisaca – FIJET. Godine 2006. potakla je utemeljenje nagrade za domaće novinare i putopisce Marko Polo.

Jedna je od troje osnivača Sindikata novinara Hrvatske na tadašnjem Radio Zagrebu, u samim začecima Sindikata, a u vrijeme Domovinskog rata angažirana u obrani prava mnogih novinara koji su bili pred najavom otkaza na HRT-u, na žalost ne zbog profesijskih razloga.

Obrazloženja nagrada Hrvatskog novinarskog društva za najbolje novinarske radove u 2025. godini

O dobitnicima HND-ovih novinarskih nagrada za 2025. godinu odlučivao je Ocjenjivački odbor u kojem su bili: Milena Zajović, Marin Dešković, Ivana Grgić, Bojana Mrvoš, Marina Karlović Sabolić, Ivo Čagalj, Goran Borković, Mato Pejić, Ana Lacković Varga, Iva Pavletić Crnić, Ante Ljubičić, Darija Radan Jakovčević, Marin Veršić, Ana Mlinarić, Barbara Majstorović, Kristina Pešić, Tina Kosor Giljević, Janko Gredelj, Tomislav Brdjanović, Denis Mahmutović, Željka Gavranović, Damir Kundić, Saša Vejnović, Tina Lakić, Jordanka Grubač, Marina Bujan, Vedrana Simičević, Mirjana Žugec Pavičić i Nikola Šolić.

Nagrade su dodijelili sljedećim novinarkama i novinarima:

Nagrada za najbolji novinarski rad s područja zaštite okoliša i prirode Velebitska degenija

DANKA DERIFAJ

Još 2023. godine emisija Provjereno upozoravala je na činjenicu da pojedinci svojatajući dijelove Štrbačkog buka, ne nanose samo štetu prirodi, nego i zarađuju. Godinama se na tom biseru prirode događala uzurpacija i devastacija unatoč prijavama lokalnog stanovništva i udruga, a institucije koje su o tome trebale voditi računa nisu reagirale propisno. Godinu i pol dana nakon te priče reporterka Provjerenog Danka Derifaj i snimatelj Miroslav Bokan otišli su na teren vidjeti je li se što promijenilo. Dočekali su ih bračni par Matešić i bez mogućnosti da novinarka postavi legitimno novinarsko pitanje, verbalno i fizički napali ekipu Nove TV zbog čega je intervenirala i policija.

Iako je Državni inspektorat navodio da je već bio na spomenutoj lokaciji, činjenica je da su tek nakon nemilog događaja postavili trake i zatvorili to mjesto. Tri inspekcije utvrdile su kršenje zakona, a protiv bračnog para Matešić podignuta je i kaznena prijava te su jedno vrijeme proveli u pritvoru. Priča Danke Derifaj o Štrbačkom buku jasno je ukazala na izostanak pravodobne reakcije nadležnih tijela i institucija koje bi trebale štititi javno dobro, kao i na činjenicu da se javni prostor i taj biser prirode godinama stihijski prepušta interesima pojedinaca.

Nagrada Marija Jurić Zagorka za pisano novinarstvo

LAURA ŠIPRAK

Ono što su drugi vidjeli tek kao snimke, novinarka 24sata Laura Šiprak je pretvorila u dokaze. Koristeći istraživačke alate koji su standard u velikim svjetskim redakcijama, ali rijetkost u domaćem novinarstvu, pokazala je što znači biti „one woman band“ u punom smislu te riječi. Njezina forenzička preciznost dovela je do proširenja istrage o ilegalno zakapanom plastičnom i medicinskom otpadu u Gospiću i pomicanja granica službene verzije cijelog slučaja. To je bio trenutak kada je novinarstvo, onakvo kakvo pamtimo, zablistalo u svojem punom sjaju.

Laura Šiprak nije stala samo na otkrivanju razmjera ekološke devastacije u srcu Like, iako bi već i to bilo dovoljno za ozbiljnu novinarsku nagradu. Ona je nastavila dalje, u svojem serijalu objavljenom u 24sata ušla je u područje odnosa moći. Prije drugih povezala je aktere priče – bračni par Šincek – s državnim institucijama. U prvom redu s HDZ-ovcem Andrijom Mikulićem. Učinila je to s argumentima i dokazima pa su na koncu njezini tekstovi i imali tako dalekosežne posljedice. Uključujući i konačni pad glavnog državnog inspektora.

Time je pokazala da novinarstvo i danas, unatoč svim izazovima, može služiti javnom interesu. Njezini tekstovi ne opisuju stvarnost, nego je mijenjaju, i to nabolje.

Nagrada Nikša Antonini za novinsku fotografiju

DAMJAN TADIĆ

Postoje fotografije koje bilježe trenutak. A postoje i one koje ga tumače. Fotografija Damjana Tadića pripada ovoj drugoj, rjeđoj vrsti. Naizgled jednostavna scena sa zagrebačkog Trga bana Jelačića pretvara se u njegovu kadru u slojevitu priču o vremenu u kojem živimo. Tadić, fotoreporter agencije Cropix, na centralnom zagrebačkom trgu potkraj listopada prošle godine snimio je fotografiju za rubriku „U objektivu“. Riječ je o rubrici koja je svojedobno svakodnevno izlazila u Jutarnjem listu, često baš s njegovim fotografijama. Rubrike više nema, baš kao što nema ni gradskih rubrika koje su nestale sa stranica naših nacionalnih novina. Dobrih fotografija, međutim, i dalje ima. Jedna od njih je i ova Tadićeva na kojoj je zabilježio susret dvojice egipatskih radnika s dvije djevojke što na štulama, s raširenim anđeoskim krilima, promoviraju zagrebački Muzej iluzija.

Susret stranih radnika koji svoju sreću pokušavaju pronaći u Hrvatskoj s anđelima, koji kao da su se spustili s neba da ih zaštite i uzmu pod svoje okrilje, ilustrativan je prikaz sudara hrvatske društvene zbilje i kapitalističke iluzije koja nas okružuje, nudeći izloge prepune svega za nas, ali pod uvjetima često teškog i prekarnog rada. Ipak, osmijesi koje je Tadić zabilježio svjedoče da ima nade. Pa makar ona bila i iluzija.

Nagrada Marija Jurić Zagorka za radijsko novinarstvo

DARIO ŠPELIĆ

Emisija Hrvatskog radija „Povijest četvrtkom“, pod uredničkim vodstvom Darija Špelića, uspješno dokazuje da povijest ne mora biti tiha, udaljena i zatvorena u udžbenike, nego živa, komunikativna i zavodljivo aktualna. Riječ je o emisiji koja povijesnim temama daje novo ruho i novi ritam pretvarajući ih u sadržaj koji se sluša s interesom, znatiželjom i užitkom.

„Povijest četvrtkom“ povijest približava slušateljima svih generacija – od onih koji se povijesti sjećaju iz školskih klupa do onih koji je tek otkrivaju. Kroz dinamičan narativ, jasnu strukturu i suvremen jezik, emisija analizira povijesne činjenice i vraća ih u svakodnevni život pokazujući da prošlost nije zamrznuta, nego neprestano razgovara sa sadašnjošću. Posebna snaga emisije leži u načinu na koji ozbiljne i često složene teme postaju pitke, zanimljive i pamtljive, bez pojednostavljivanja ili gubitka stručne vjerodostojnosti. Povijest se ne predstavlja kao niz datuma i imena, nego kao priča puna preokreta, sukoba, ideja i ljudi s manama i vrlinama čiji su potezi mijenjali svijet.

Urednik Dario Špelić uspijeva spojiti znanje, znatiželju i komunikativnost stvarajući emisiju koja istodobno informira, educira i zabavlja. Njegov pristup povijesti oslobađa sadržaj akademske krutosti i daje mu suvremeni puls, čime „Povijest četvrtkom“ postaje prepoznatljiv i relevantan radijski format. Zbog kontinuirane kvalitete, originalnog pristupa i sposobnosti da povijest učini bliskom, uzbudljivom i aktualnom, emisija „Povijest četvrtkom“ i njezin urednik Dario Špelić ogledni su primjer onog najboljeg od javnog servisa, što ne treba posebno objašnjavati.

Nagrada Marija Jurić Zagorka za internetsko novinarstvo

LADA NOVAK STARČEVIĆ

Video-serijal Reci!, koji vodi i autorski potpisuje novinarka Jutarnjeg lista Lada Novak Starčević, predstavlja izniman doprinos hrvatskom internetskom novinarstvu i primjer kako se video može koristiti kao primarni novinarski alat za dubinsko, etično i emocionalno snažno pripovijedanje.

Serijal se temelji na autentičnim ispovijestima ljudi koji javno govore o vlastitim životnim iskustvima – bolestima, mentalnom zdravlju, traumama, obiteljskom nasilju, suicidu, gubicima i velikim životnim prekretnicama. Priče su ispričane u prvom licu, bez senzacionalizma, uz naglasak na povjerenje, sigurnost sugovornika i novinarsku odgovornost.

Autorski pristup Lade Novak Starčević polazi od toga da se novinar ne pojavljuje u kadru – fokus je isključivo na sugovorniku – čime se stvara prostor iskrenosti, intimnosti i iznimnog povjerenja u kojem protagonisti bez pritiska govore o temama koje su u društvu često tabuizirane.

Zbog inovativne upotrebe videa, etičke dosljednosti, kontinuirane kvalitete i snažnog angažmana publike, Lada Novak Starčević u potpunosti zaslužuje Nagradu Marija Jurić Zagorka za internetsko novinarstvo.

Nagrada Marija Jurić Zagorka za televizijsko novinarstvo

MARKO STRIČEVIĆ

Inicijativa američkog predsjednika Donalda Trumpa da, kako je kazao, „na ovaj ili onaj način“ stavi najveći svjetski otok Grenland pod kontrolu SAD-a, ideja je koja datira još u vrijeme njegova prvog mandata. Opravdavajući svoje ciljeve da su na isti otok oko bacile Rusija i Kina i da je Grenland nužan za sigurnost SAD-a. Moćne države svijeta bacile su se i u potragu za famoznim rijetkim metalima. Sve više otvoreno pokazuju kako su zbog njih spremne i na sukob. Vjeruju da se ispod sjevernog polarnog leda, na Grenlandu, nalazi novi Eldorado.

Ali na tom ledu žive ljudi čiji su preci vjerovali da i stijena ima dušu. Njihov pogled na svijet u potpunoj je suprotnosti s vrijednostima Trumpa i njegove administracije, što nam je uvjerljivo prenio reporter Nove TV Marko Stričević. On i snimatelj Mišo Maoduš ondje su proveli desetak dana i donijeli priču o zemlji i narodu koji stoljećima živi pod danskom krunom. O njihovoj težnji samostalnosti, o onome što su kao kultura prošli tijekom kolonizacije te koji je njihov stav o tome što su se njihova mala nacija i golema zemlja – našle u fokusu svjetske politike. Marko Stričević u svojim je izvještajima precizno prenio sliku ovog fascinantnog mjesta za život te dublji kontekst onoga što stoji iza političke borbe za Grenland.

Nagrada za snimateljski prilog na televiziji Žarko Kaić

ERVIN BAJUK

Snimateljski rad u dokumentarnom filmu Hrvatske televizije „Košnice novog života“ iznimno je važan nositelj priče i ključni element njezine emotivne i narativne snage. Kroz životne priče onih koji su branili grad, snimateljski pristup donosi nenametljiv pogled na Vukovar danas – grad koji živi, stvara i raste. Grad nije prikazan kao kulisa prošle tragedije, nego kao prostor sadašnjeg života, rada i nade. Upravo takav vizualni pristup potvrđuje svevremensku poruku Siniše Glavaševića: „Grad, to ste vi“.

Kroz promišljen izbor kadrova, ritam snimanja i suptilnu vizualnu poetiku, uspijeva ispričati priču o obnovi, povratku i životu nakon rata bez potrebe za patetikom ili vizualnim spektaklom. Vizualni jezik emisije temelji se na kontrastu – između rana prošlosti i tihe upornosti sadašnjosti. Košnice, pčele, priroda i svakodnevica umirovljenih branitelja snimljeni su s posebnom pažnjom i osjećajem za detalj, pretvarajući ih u snažan simbol novog početka i iscjeljenja. Kamera strpljivo prati protagoniste, poštujući njihovu intimu i dostojanstvo, što gledatelju omogućuje emocionalnu povezanost s pričom.

Snimateljski rad u „Košnicama novog života“ odlikuje se visokom profesionalnom razinom, osjećajem za mjeru i dubokim razumijevanjem teme. Kamera ne ilustrira priču, nego je ravnopravno gradi čineći ovu dokumentarnu reportažu iznimnim primjerom odgovornog, osjetljivog i autorski snažnog televizijskog snimateljstva, vrijednog priznanja struke. 

Nagrada Jasna Babić za istraživačko novinarstvo

BARBARA MATEJČIĆ

Potrebno je iznimno precizno oko i snažan novinarski instinkt da se u fotografijama koje su prije nje vidjeli toliki ljudi prepozna dublja, još strašnija priča. To je uspjelo Barbari Matejčić, koja je najprije posumnjala u okolnosti njihova nastanka, a potom istražila kako su u svibnju 1992. godine u Brčkom nastale jedine profesionalne fotografije iz rata u bivšoj Jugoslaviji koje izbliza prikazuju čin smaknuća.

U tekstovima objavljenima u Novostima pod naslovima “Širokokutni kadar smrti”, “Nikon jačega” i “Negativi s predumišljajem”, autorica istražuje na koji su način posredovani prizori ubojstva dvojice civila, koje su cijelom serijom fotografija nesmetano zabilježila dvojica fotoreportera. Njezino istraživanje otvara ključna pitanja o okolnostima nastanka tih fotografija, ulozi njihovih autora i razlozima zbog kojih je takva dokumentacija uopće bila moguća. U radu je razgovarala s brojnim sugovornicima, uključujući fotoreportera koji je za jednu od tih fotografija 1993. godine dobio nagradu World Press Photo, ubojicu na odsluženju kazne te članove obitelji žrtava. Konzultirala je i sudske i medijske arhive, uključujući transkripte sa suđenja ratnom zločincu Goranu Jelisiću u Haagu, u kojem su te fotografije korištene kao dokazni materijal. Kao samostalna istraživačica, obavila je posao opsega i dubine kakav bi u velikim medijima zahtijevao angažman cijelog novinarskog tima. Pritom je nadomjestila i propuste međunarodnih agencija koje su fotografije objavile i nagradile bez dostatne provjere okolnosti njihova nastanka.

Zahvaljujući temeljitosti, upornosti, hrabrosti i etičnosti, Barbara Matejčić je civilnim žrtvama u Brčkom, koje su dugo bile pogrešno prikazivane kao “muslimanski snajperisti”, vratila dostojanstvo. Istodobno je fotografije, izvorno korištene u propagandne svrhe, smjestila u provjeren, cjelovit kontekst podsjetivši na nužnost stalnog propitivanja granica autorske i uredničke odgovornosti u našoj profesiji.

Nagrada Otokar Keršovani za životno djelo

HENI ERCEG

Da nije stvarnost, njezin bi život bio film. I to vestern, onaj novinarski, u kojem se od početka do kraja dobro bori protiv zla. Njezin kolt i danas puca riječima u laž, nepravdu i zločince koji se množe i kojih je iz dana u dan sve više. A malo je onih u ovoj našoj profesiji predano i bez uzmaka ustrajalo gotovo pola stoljeća u toj borbi za istinu.

Kada se osamdesetih prošlog stoljeća pojavila na malim ekranima televizije koja se onda zvala zagrebačka, Heni Erceg je bila zvijezda koja se rađa. Uvijek na licu mjestu, beskompromisna u svom izvještavanju, plijenila je pozornost gledateljstva koje joj je s pravom vjerovalo. Zato što nije izabrala komfor studija, nego uzbudljivu nelagodu terena. „Bila sam svjedokom mnogih zbivanja. Bila sam novinar promatrač“, zapisat će sama u svojoj knjizi „Ispodvijesti“ objavljenoj 1995. godine u biblioteci tjednika „Feral Tribune“ u kojem se skrasila nakon što je s ondašnje Hrvatske televizije protjerana jer se suprotstavila otkazima kolegica i kolega „pogrešnih krvnih zrnaca“. Onih istih koji su s njom nosili glavu u torbi, od uvoda u raspad Jugoslavije, kosovske ratne prolegomene, preko kninske balvan-revolucije do svih hrvatskih ratišta, od Banije i Slavonije do Dubrovnika. U kojem je radeći svoj novinarski posao umalo poginula i iz kojega je izašla u posljednji čas, na gliseru po kojem je pucao brod JNA.

Nakon što je za svoje izvještavanje 1991. godine dobila Godišnju novinarsku nagradu HND-a i svoje matične kuće HTV-a, u matičnoj redakciji ju je dočekalo ledeno nepovjerenje jer su je kolege prozvale da nije „dobra Hrvatica“. Tadašnji direktor dalekovidnice Antun Vrdoljak suspendirao ju je i zabranio joj raditi jer nije pristala lagati, nego je odlučila domovinu braniti istinom. Izabrala je neizvjesnost i otišla u Feral Tribune, koji je postao simbolom otpora i profesionalnog novinarstva, ispisujući stotine stranica svojih kolumni, tekstova i nezaboravnih intervjua, koji su nedavno ukoričeni u knjizi „Četiri magarca apokalipse“. I samo kazalo sugovornika, od Vaclava Havela, Ivana Supeka, Vlade Gotovca, Predraga Matvejevića, Alaina Finkielkrauta, Adama Michnika, Mirka Kovača, Vesne Parun, po čijoj je dosjetki knjiga i dobila ime, do ostalih velikana iz svijeta filozofije, umjetnosti, politike i medija, govori o svestranosti i kompetentnosti Heni Erceg, koja je novinarstvo uzdigla na intelektualnu razinu.

Heni Erceg glavna je urednica Feral Tribunea od 1998. do 2008. godine, a taj je tjednik dobio više međunarodnih nagrada i priznanja za svoje novinarstvo nego svi ostali hrvatski mediji u ovih 35 godina zajedno. Nakon gašenja Ferala surađuje s rijetkim preostalim slobodnim medijima, autorica je više knjiga te od 2008. godine do danas redovna kolumnistica ljubljanske Mladine u kojoj o svojoj Hrvatskoj piše na slovenskom jeziku. „Ma koliko neugodno pa i bolno bilo njeno štivo – ili baš zbog toga – Heni Erceg piše iz ljubavi, a ne iz mržnje“, reći će o njoj Slavenka Drakulić.

Tome se još može samo dodati, ne iznoseći one detalje i trenutke iz životnog iskustva Heni Erceg koji ostaju za nenapisani filmski scenarij, da je kao osobu, intelektualku i novinarku s pravom možemo nazvati Majkom Hrabrosti hrvatskog novinarstva. Baš kao što je to u svoje doba bio Otokar Keršovani po kome i ova Nagrada za životno djelo HND-a nosi ime i stoga ne pristaje nikome bolje od Heni Erceg.

Dobitnica je Zlatnog pera za 1988. godinu i Godišnje novinarske nagrade 1991. Autorica je knjiga „Ispodvijesti, o ratu u Hrvatskoj“, „Desetkovanje građana“, „Sir, vrhnje i fašizam“ i „Četiri magarca apokalipse“ u izdanju riječkog Ex librisa.

Novinarka godine za 2025.

MORANA KASAPOVIĆ

Morana Kasapović izborila se na Hrvatskoj televiziji za svoj Hyde park – „Razgovor s razlogom“, koji je zahvaljujući znanju i smjelosti pretvorila u promenadu mudrih i hrabrih ljudi. U vrijeme bujanja mržnje i sustavnog pada vrijednosti, ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijelom svijetu suočenim sa sve više ratnih sukoba koji bi mogli prerasti u globalnu katastrofu, Morana Kasapović pronalazi goste koji ne samo da znaju misliti, nego znaju, i to bez straha od posljedica, i kazati (Mate Uzinić, Oliver Frljić, Paolo Magelli, Ivo Babić, Ivica Đikić, Michael Martens, Ivan Lovrenović, Snježana Prljić Samaržija…). Oni su često, u pogledu društvenog utjecaja, autsajderi. Više su na rubu nego u sredini, ali imaju reći više od cijele srednje struje. Pritom su to sugovornici kojima je godinama, nekima i desetljećima, prilaz na Prisavlje bio nepisanim pravilom zabranjen.

U precizno strukturiranom i dosljednom formatu emisija donosi uvid u promišljanja i iskustva relevantnih profesionalaca. Za svaku temu iznimno je pripremljena, čime dodatno potiče znatiželju i razumijevanje publike.

Morana Kasapović kroz „Razgovore s razlogom“ postavlja anamnezu mnogih naših bolesti, a njezini sugovornici često nude odgovore, samo je pitanje jesmo li ih spremni prihvatiti. Društva koja ne otvaraju traumatične teme, koja su zatvorena i samozadovoljna, koja nisu gipka u potrazi za odgovorima na pitanja vremena, nemaju dobre perspektive, kao da svojom emisijom poručuje Morana Kasapović.

„Razgovor s razlogom“, bez pravog razloga smješten u sitni sat, zaslužuje ovu nominaciju kako zbog novinarskog znanja, inventivnosti i hrabrosti, tako i zbog davanja nade u alternative. Kolegica Kasapović pokazala je da je duži i teži put u pravilu slađi od kraćega i lakšega, ma što tko o tome mislio. A čini se i bolji. Morana Kasapović ne ponaša se kao da su sistemske laži istina i zato svijetli u tami, kao putokaz u bolju javnu televiziju.

Moranu Kasapović za nagradu je predložio novinar Večernjeg lista i predsjednik HND-a Hrvoje Zovko.

Finalisti za nagradu Novinarka/Novinar godine za 2025. bili su i:  

IVANA JAKELIĆ

Ivana Jakelić dugogodišnja je novinarka Večernjeg lista koja ponajprije prati crnu kroniku i pripada onim novinarima koji pišu važne tekstove, ali se ne nameću svojim javnim djelovanjem izvan posla. Njezini su tekstovi pomno promišljeni, informativni i daju čitatelju kontekst, sve što novinarstvo treba pružiti. Nikad ne podilazi ljudima s kojima razgovara, o kojima piše i ne vjeruje da su čitatelji manje obrazovani od nje. Piše pitko i britko, ne radi senzacionalizam od tema, ali postavlja važna pitanja, poput „Postaju li fantomke i fašistički pozdravi demokratsko pravo?“ te „Sponzorira li država huligane?“. Bez tenzija upozorava na devijacije u društvu u kojem živimo i što se događa ako na njih ne reagiramo. U svojoj rubrici „Osoba tjedna“ izdvaja ljude koji ovo društvo čine boljim i čitateljima donosi razloge zašto je važna ljudskost. Na toj se listi ponekad nađu i ‘negativci’, a Ivana Jakelić ne preza od toga da „patku nazove patkom“, odnosno da izravno napiše što misli.

Razumljivo i detaljno piše o korupcijskim aferama kako bi objasnila zašto je važno paziti koga plaćamo, prokazala što stoji iza uvijenih riječi i tehnikalija na kojima inzistira premijer kad „padne“ neki ministar, uporno prati sudske postupke i dolazi do informacija. Otežava ljudima s partikularnim interesima da utječu na sudske postupke jer nad njima drži povećalo, čak i nakon što je „Lex AP“ otežao i njezin posao i posao svih novinara koji prate pravosuđe.

Crna kronika nije glamurozna. Ti su novinari neprestano na terenu, izloženi i vlasti i kriminalcima, prenose priče žrtava kaznenih djela, upozoravaju na društvene probleme poput femicida kroz priče obitelji ubijenih žena. Unatoč tome, često su ostavljeni po strani kad razgovaramo o nagradama. Ivana Jakelić zaslužuje da je se stavi u središte, da se prizna i vrednuje njezin rad i kad piše o stanju u pravosuđu, svjetskoj politici ili novoj akciji Uskoka.

Ivanu Jakelić za nagradu su predložili novinarka 24sata Laura Šiprak te novinar Večernjeg lista i predsjednik HND-a Hrvoje Zovko.

IVAN PANDŽIĆ

Novinar 24 sata Ivan Pandžić i u protekloj je godini nastavio demonstrirati ono što novinarstvo u svojoj suštini treba biti: pisao je i istraživao uporno, hrabro, temeljito i u službi javnog interesa. Njegovi tekstovi nisu bili tek informativni – oni su mijenjali tijek događaja, sprječavali štetu, otvarali istrage, rušili nezakonite odluke i davali glas onima koje sustav kontinuirano ignorira.

Pandžić nastavlja biti posvećen terenskom radu, što je u današnje doba upotrebe novih tehnoloških alata i AI-a u novinarstvu prava rijetkost. On je poznat kao autor koji precizno barata zakonima i dokumentima, otvorenim izvorima podataka, on je ustrajan u suočavanju institucija i dužnosnika s njihovim propustima te se odbija zadovoljiti polovičnim odgovorima. Pandžić je razotkrivao nezakonita izvlaštenja zemlje radi privatnih solarnih elektrana u Zagorju, raskrinkavao je pokušaje izvlačenja europskog i državnog novca kroz nepostojeće „šumske staze“, pratio niz afera koje su obuhvatile bespravnu gradnju u zaštićenim područjima, pogodovanja političarima, zloporabe javnog novca, namještene natječaje, korupciju u zdravstvu.

Ti njegovi tekstovi često su bili prvi, a nerijetko i jedini koji su se neugodnim temama bavili do njihova samoga kraja. Stoga posebna vrijednost njegova novinarskog rada leži u konkretnim posljedicama: zaustavljeno je nezakonito izvlaštenje stotina obitelji i otvoren put izmjenama zakona, zaustavljene su isplate najmanje 1,4 milijuna eura javnog i EU-novca, pokrenute su istrage DORH-a i USKOK-a, smijenjeni su odgovorni dužnosnici, uklonjeni su bespravno izgrađeni objekti u zaštićenim područjima, otvoreni sudski postupci i podignute optužnice, brojnim građanima vraćena je nada da pravda ipak nije nedostižna.

Upravo zbog širine tema, dubine istraživanja, mjerljivih posljedica i društvenog utjecaja, a posebno zbog količine i produktivnosti, Ivan Pandžić je iznimno zaslužan kandidat za nagradu Novinara godine.

Ivana Pandžića za nagradu je predložila redakcija 24 sata. 

KRISTINA TURČIN

Tijekom 2025. godine novinarka Jutarnjeg lista Kristina Turčin sustavno je upozoravala na teške posljedice loše pripremljenih i nestručno provedenih Zakona o osobnoj asistenciji i Zakona o inkluzivnom dodatku. Riječ je o jednom od najkonzistentnijih i društveno najutjecajnijih novinarskih angažmana u Hrvatskoj posljednjih godina.

Za razliku od deklarativnog praćenja zakona, Turčin probleme obrađuje kroz životne priče stvarnih ljudi – osoba s invaliditetom i njihovih obitelji – koji su postali izravne žrtve neprovedivih i nelogičnih zakonskih rješenja. Njezini tekstovi jasno pokazuju da iza administrativnih procedura stoje konkretni ljudski životi, egzistencijalne drame i, u pojedinim slučajevima, smrt.

Posebno se ističe serijal „Nevidljivi“ u kojem je razotkrila položaj 12 roditelja njegovatelja čija su djeca izgubila pravo na osobne asistente zbog rigidnih kriterija. Paralelno je dokumentirala slučajeve u kojima osobe s invaliditetom mjesecima, često i dulje od godinu dana, čekaju rješenje o inkluzivnom dodatku – novcu ključnom za osnovnu egzistenciju. Nakon objave priče o patronažnoj sestri Nedjeljki Todorović, koja je 15 mjeseci čekala rješenje, nadležni zavod reagirao je u manje od sat vremena, potvrdivši izravni učinak novinarskog pritiska. Dokumentirani su i slučajevi višemjesečnih kašnjenja rješenja, među njima i pokojnog Ž. Ć. iz Zagreba, koji odluku nikad nije dočekao. Posebno je potresan slučaj onkološkog bolesnika Zlatana Šege, kojem je dodatak odobren tek nekoliko dana prije smrti, a potom poništen, čime je obitelji uskraćena isplata. Njezin rad imao je i konkretne institucionalne posljedice: potkraj 2025. godine Ustavni sud ukinuo je dijelove Zakona o osobnoj asistenciji na čije je manjkavosti mjesecima upozoravala, dok su pred sudovima pokrenuti brojni postupci vezani uz inkluzivni dodatak.

Ustrajnost, dosljednost i dubinska analiza čine Kristinu Turčin jednim od najsnažnijih primjera novinarstva koje ne samo da informira, nego proizvodi stvarne društvene promjene te je stoga svakako zaslužila nominaciju za ovu prestižnu nagradu.

Kristinu Turčin za nagradu su predložili Goran Ogurlić, glavni urednik Jutarnjeg lista, te Dušan Miljuš, predsjednik Ogranka HND-a u Jutarnjem listu.

Izvor: HND

Foto: HND/ Nikola Šolić