EN
Mogu li samozaposleni štrajkati? Osigurati svoja prava kroz kolektivni ugovor? Kako ih sindikati mogu štititi? A hoćemo li s ili protiv umjetne inteligencije?
Odgovore na ova pitanja u posljednje dvije godine tražio je projekt “Izgradnja snažnijih sindikata u sektoru medija, umjetnosti i zabave za suočavanje s izazovima freelance rada, umjetne inteligencije i sektorskih promjena”
Projekt je relevantan za širi kulturni i kreativni sektor, u kojem Eurostat bilježi oko 2,5 milijuna samozaposlenih radnika u EU, a posebno za užu skupinu kreativnih i izvedbenih umjetnika, autora, novinara i lingvista, u kojoj je samozaposlenih oko 807 tisuća.
U njemu su sudjelovale članice i članovi Međunarodne federacije glumaca, Međunarodne federacije glazbenika, UNI MEI (sektor za medije, zabavu i umjetnost globalne sindikalne federacije UNI Global Union) i Europske federacije novinara.
Završna konferencija održana u Varšavi 22. i 23. travnja 2026. bila je izvrsna prilika za otvaranje rasprave i razmjenu iskustava o ključnim nalazima projekta.
Sudionici su razgovarali o sindikalnom organiziranju, kolektivnom pregovaranju i minimalnim naknadama za samozaposlene osobe, kao i o rezultatima ankete i studije o utjecaju generativne umjetne inteligencije na rad profesionalaca u sektoru medija, umjetnosti i zabave.
Kolektivno pregovaranje i industrijske akcije za samozaposlene
Sandra Mlađenović, povjerenica sindikalne podružnice prevoditelja u Sindikatu novinara Hrvatske prisjetila se da AV prevoditelje na Hrvatskoj radioteleviziji nitko nije ni doživljavao dok nisu osnovali podružnicu u SNH.
Od tada su u stalnim pregovorima s javnim medijskim servisom, podigli su tarife, rade na unapređenju ostalih prava, a mogli bi postati i prvi freelance prevoditelji u Hrvatskoj čija su prava uređena i kolektivnim ugovorom.
Nisu tu stali, konstantno rade na osnaživanju prevoditelja kako bi se na tržištu mogli izboriti za bolje cijene rada i bolji položaj u pregovorima s naručiteljima. Privatne tvrtke tu su najtvrđi orah. No, polako ga razbijaju jer sa sindikatima i strukovnim udrugama iz regije razvijaju strategije zajedničkog pritiska na prevoditeljske agencije.
Maria Markus, iz Sindikata novinara Finske upozorila je kako u njezinoj zemlji freelance novinari značajno doprinose medijskom sektoru, ali su njihovi uvjeti rada nepovoljniji u odnosu na stalno zaposlene.
Posebno se ta razlika vidi na prihodima freelancera. Svaki euro koji zaradi freelancer vrijedi znatno manje od eura koji zaradi zaposlenik, jer iz njega mora sam pokriti doprinose, mirovinsko osiguranje, bolovanja, godišnji odmor i druge troškove.
Postoji i velik jaz između preporučenih naknada i onoga što se stvarno plaća. Preporučena naknada iznosi 500 eura ili više, ali u praksi mnogi freelanceri dobivaju znatno manje.
Budući da su organizacije poslodavaca dosljedno odbijale kolektivne ugovore za freelancere sindikat je krenuo u individualne tzv. kućne kolektivne ugovore. Do kraja 2025. to je rezultiralo s 10 sporazuma s tvrtkama u tiskarskom i medijskom sektoru. Ovi kolektivni ugovori uključuju odredbu da povećanje plaće zaposlenika mora pratiti i povećanje cijene rada freelancera.
Tijs Hostin iz belgijskog sindikata ACV Puls opisao je kako ostvaruju pomake za freelancere na sektorskoj razini.
Unutar sindikata stvorili su podružnicu United Freelancers. Na ovaj način u sindikat privlače freelancere koji rade uz radnike u radnom odnosu. „Želimo organizirati ljude koji rade kao solo samozaposleni, ali obavljaju isti posao kao zaposlenici“, objasnio je.
Nastavio je kako su imali velik uspjeh s izvođačima uživo. Uspjeli su uvjeriti predstavnike poslodavaca da prihvate sektorski obuhvat. Sada pokušavaju isto napraviti u audiovizualnom sektoru.
Strategija je jednostavna. Počinju razgovarati s poslodavcima o tome da žele obuhvatiti freelancere. „Nakon nekog vremena naviknu se na to da nam je to važno, da organiziramo te ljude i da imamo članove. To vodi prema dogovoru na sektorskoj razini. Sektorske sastanke imamo svake dvije godine“, opisao je Tijs Hostin.
Učinkovite strategije za povećanje tarifa freelancera
Karol Muszynski, sa Sveučilišta u Varšavi opisao je zakonske minimalne satnice za nestandardne radnike u Poljskoj. Podsjetio je da su poslodavci na vladino povećanje minimalne plaće odgovorili tako da su angažirali freelancere kako bi zaobišli plaćanje minimalne plaće. Zato se od 2017. primjenjuje nova politika za zatvaranje tog jaza: 7 eura neto po satu plus troškovi.
Muszyński je istaknuo da, u zemlji s niskom pokrivenošću kolektivnim pregovaranjem, zakonski minimum može poslužiti kao oslonac za druge inicijative u sektoru kulture. Kao primjer naveo je Novi sporazum o minimalnim honorarima umjetnika u Poljskoj, koji nije kolektivni ugovor, nego dogovor umjetničke zajednice i kulturnih institucija o minimalnim izložbenim honorarima.
Trenutno pokriva izložbene honorare — i za predstavljanje postojećih radova i za nove narudžbe — dok su dodatne kategorije, poput performansa, javnih razgovora, predavanja, kustoskog rada i pisanja, još u razvoju.
Julia Hofmann, iz Deutsche Musik- und Orchestervereinigung sindikata osvrnula se na borbu njezina sindikata za uspostavljanje pravednih tarifnih standarda za diplomirane glazbenike, freelance zamjene i pripravnike. Kaže kako se sindikat otvorio freelancerima tijekom pandemije korone. Danas imaju i svog predstavnika u upravnom odboru.
U Njemačkoj postoje minimalne tarife koje propisuje vlada na saveznoj razini i u nekoliko saveznih zemalja. Ta je naknada zbilja minimalna, ali i takvu neki je orkestri ne žele platiti. Zato su izradili “semafor-kartu” orkestara u Njemačkoj, s bojama ovisno o razini isplaćenih naknada.
„Minimalne naknade su dobre jer podižu svijest, ali izazov je provedba: treba ih provoditi, nadzirati i po potrebi sankcionirati. Ono što je doista potrebno jest kolektivna regulacija.“, istaknula je.
Philippe Gautier iz francuskog Nacionalnog sindikata umjetnika glazbenika (SNAM-CGT) objasnio je da u Francuskoj za izvođačke umjetnike vrijedi pretpostavka radnog odnosa: ugovor kojim se umjetnik angažira za nastup ili produkciju u pravilu se smatra ugovorom o radu, osim u posebnim slučajevima kada umjetnik nastupa kao registrirani pružatelj usluga.
To je važno jer umjetnike veže uz sustav plaća, doprinosa i socijalnih prava, uključujući poseban režim za intermittents du spectacle - radnice i radnike u izvedbenim umjetnostima koji rade kroz isprekidane angažmane.
Francuski primjer pokazuje i kako javno financiranje može biti vezano uz poštivanje socijalnih pravila: Centre national de la musique financira se, među ostalim, kroz obveznu taksu na određene glazbene i varijete predstave, a korisnici potpora moraju poštovati socijalne, porezne i autorskopravne obveze.
I Gautier upozorava da minimalne naknade i socijalna prava ne funkcioniraju bez kontrole provedbe. U manjim prostorima, produkcijama, hotelima, restoranima i kampovima sindikati se i dalje moraju boriti za poštovanje pravila, uključujući kroz inspekcije i provjere.
Sporne i bolne točke - što možemo učiniti?
Gabija Jaraminaitė iz Litavsko udruženja glumaca (LAA) istaknula je mnoge izazove za freelancere u njezinoj zemlji. Ne postoji poseban zakonski okvir za zaštitu freelancera u izvedbenim umjetnostima.
Sustav je naslijeđen iz modela državnih kazališta, u kojem su prava uglavnom vezana uz stalno zaposlene u nacionalnim institucijama, dok nezavisni glumci ostaju izvan kolektivnih ugovora, bez mogućnosti štrajka i bez stvarne pregovaračke moći.
Poslodavci odbijaju pregovarati i pozivaju se na tržište, a velik broj glumaca u odnosu na dostupne angažmane dodatno pritišće naknade prema dolje.
LAA pokušava odgovoriti kroz objavu preporučenih minimalnih tarifa, pravnu pomoć, praktično informiranje članova i medijski pritisak. Posebno je istaknula primjer glasovnih glumaca, gdje je solidarna akcija dovela do povećanja naknada. Udruga nastoji jačati kolektivno djelovanje i ohrabriti glumce da zajedno odbiju ponude koje su ispod prihvatljive razine.
William Maunier iz francuskog Nacionalnog sindikata radnika radija, televizije i audiovizualnog sektora CGT (SNRT-CGT) kaže da se snažan okvir radnog prava i kolektivnih ugovora u Francuskoj sve češće zaobilazi prebacivanjem radnika u samozaposleni status. Time radnici izlaze iz zaštite radnog prava, sami snose socijalne doprinose i gube prava povezana sa zaposlenjem.
Kao primjere naveo je vizažiste na France Télévisions, koje sve češće guraju iz statusa intermittents du spectacle u samozaposlenost. Audiovizualnim prevoditeljima, koji su ranije primali naknadu kroz tantijeme, danas radna mjesta ugrožava umjetna inteligencija.
Rješenje vidi u proširenju pretpostavke radnog odnosa, borbi protiv lažne samozaposlenosti i korištenju europskih smjernica za kolektivno pregovaranje samozaposlenih radnika bez zaposlenika. Sindikat razvija i posebnu platformu za organiziranje, učlanjivanje i obranu samozaposlenih, jer su ove radnice i radnici često izolirani i izvan dosega tradicionalnih sindikalnih struktura.
Rebecca Bonello Ghio iz Europske federacije novinara (EFJ) potvrdila je i da se freelance novinari diljem Europe suočavaju s niskim tarifama, izoliranošću i slabom povezanošću sa sindikatima. Poslodavci često odbijaju kolektivno pregovarati, a i kada se sporazumi postignu, njihova provedba nije uvijek sigurna. Dodatni pritisak dolazi od umjetne inteligencije, smanjenja broja tiskanih medija, otpuštanja i sve težeg ekonomskog položaja freelancera.
Naglašava potrebu za malim, konkretnim koracima: izgradnjom zajednica među izoliranim radnicima, jačanjem njihove zastupljenosti unutar sindikata i povezivanjem njihovih interesa s interesima stalno zaposlenih.
"U EFJ-u pet članova izvršnog odbora predstavlja freelancere, čime se osigurava da njihove specifične brige dođu do razine odlučivanja", rekla je.
Kao važan primjer Rebecca Bonello Ghio istaknula je nizozemski slučaj u kojem su zaposleni podržali freelancere jer su prepoznali da smanjenje freelance tarifa dugoročno ugrožava i njihova radna mjesta.
Kao važne alate u svakodnevnoj borbi za jačanje položaja freelancera istaknula je preporučene minimalne tarife, sudsku praksu i europske smjernice.
Što nam radi umjetna inteligencija
Drugog dana završne konferencije predstavljeni su rezultati istraživanja Utjecaj generativne umjetne inteligencije na rad u sektoru medija, umjetnosti i zabave koje je provedeno u sklopu projekta.
Istraživači Tobias Van Royen i Tijs Vastesaeger predstavili su glavne nalaze dobivene iz prikupljenih podataka, s posebnim osvrtom na razlike i sličnosti među podsektorima te na različite uvide koji dolaze od sindikata i od samih radnika u sektoru.
Ukratko:
Umjetna inteligencija više nije budući izazov, nego već mijenja rad u sektoru
Umjetna inteligencija već je ugrađena u produkcijske procese, mijenja kreativni rad i otvara pitanja o poslovima, pravima i budućnosti rada u medijima, umjetnosti i zabavi. Potvrdila su to konkretna iskustva glumaca, filmskih i TV ekipa, glazbenika, novinara i njihovih sindikata.
Zabrinutost je gotovo opća, ali se razlikuje po sektorima
U svim sektorima manje od 6 posto ispitanika kaže da uopće nije zabrinuto zbog utjecaja umjetne inteligencije. Kod glumaca taj udio pada na oko 1,6 posto. Najveća zabrinutost odnosi se na gubitak poslova, zloupotrebu lika, glasa i izvedbe, deepfakeove, autorska prava i gubitak kreativne autonomije.
Radnici i sindikati ne gledaju na umjetnu inteligenciju iz iste pozicije
Radnici uglavnom izražavaju neposredne strahove: hoće li izgubiti posao, hoće li se njihov glas, lik, tekst, glazba ili izvedba koristiti bez pristanka i hoće li im umjetna inteligencija smanjiti prihode. Sindikati, s druge strane, češće govore o pravilima, nadzoru, kolektivnom pregovaranju, pravnoj zaštiti i sektorskim standardima. Izvještaji to opisuju kao strukturni jaz između percepcije članova i institucionalnog pogleda sindikata.
Potrebe nisu iste u svim sektorima.
Glumci i filmske/TV ekipe AI vide prije svega kao pitanje koje treba kolektivno pregovarati i ograničiti. Novinari, jer već više koriste AI u svakodnevnom radu, jače naglašavaju potrebu za edukacijom, transparentnošću i jasnim pravilima korištenja. Glazbenici imaju raspršenije zahtjeve, ali snažno ističu autorska prava, naknade i opasnost od zamjene ljudskog rada jeftinim AI sadržajem.
Sindikati traže prijelaz s individualnog snalaženja na kolektivna pravila.
Radnici traže jasne informacije, edukacije, pravne savjete i ugovorne predloške, dok sindikati traže širi okvir: kolektivne ugovore, model-klauzule, standardizirane obrasce pristanka za korištenje glasa, lika i izvedbe, praćenje učinka AI-a na radna mjesta, etičke smjernice i sudjelovanje u europskim i međunarodnim regulatornim procesima
U raspravi koja je uslijedila nakon predstavljanja nalaza europskog istraživanja posebno je istaknuto da se razvoj umjetne inteligencije ne može promatrati samo kao tehnološko pitanje, nego i kao pitanje radnih uvjeta, pregovaračke moći i kolektivne zaštite radnika.
U nastavku konferencije održan je i praktični dio programa posvećen sindikalnom organiziranju. Sindikalni treneri Antti Maki i Adam Ives vodili su dio programa usmjeren na jačanje sindikata i izgradnju snažnije pregovaračke pozicije. U sklopu tog dijela održan je i okrugli stol s polaznicima radionica koje su bile organizirane u okviru projekta.
Sudionici, među kojima su bili i članovi Sindikata novinara Hrvatske, Sandra Mlađenović i Zoran Pehar, istaknuli su da im je praktičan pristup bio posebno koristan jer se nije zadržao na općim preporukama, nego je ponudio konkretne alate za organiziranje, mobilizaciju članstva i planiranje sindikalnih aktivnosti.
Na samoj konferenciji održane su i praktične vježbe, kroz koje su sudionici mogli povezati naučeno s izazovima s kojima se susreću u vlastitim organizacijama i sektorima.
Pripremio: Zoran Pehar
Izvori za izradu izvještaja: vlastite bilješke autora i radne bilješke članica i članova upravljačke skupine projekta - Dearbhal Murphy, Rebecca Bonello Ghio, Daphné Tepper, Thomas Dayan. Caspar De Kiefte, Eleonor Fahlen.
Ilustracije: Caspar De Kiefte
Foto: Zoran Pehar
