RSF 2026. – Hrvatska i dalje problematična u pogledu slobode medija

Sloboda novinara je globalno ugrožena, proizlazi iz Indeksa slobode medija za 2026. godinu Reportera bez granica (RSF) . Hrvatska je i ove godine ocijenjena kao problematična, a RSF BiH i Srbiju bilježi kao zemlja s teškim problemima. Po prvi put u povijesti Svjetskog indeksa slobode tiska Reportera bez granica (RSF), više od polovice zemalja svijeta spada u kategorije „teških“ ili „vrlo ozbiljnih“ za slobodu novinarstva. U 25 godina, prosječna ocjena svih 180 zemalja i teritorija obuhvaćenih indeksom nikada nije bila tako niska. Od 2001. godine, širenje sve restriktivnijih pravnih arsenala - posebno onih povezanih s politikama nacionalne sigurnosti - stalno nagriza pravo na informiranje, čak i u demokratskim zemljama. Pravni pokazatelj indeksa najviše je pao, što je jasan znak da se novinarstvo sve više kriminalizira u cijelom svijetu. U Americi se situacija značajno promijenila, pri čemu su Sjedinjene Države pale za sedam mjesta, a nekoliko latinoameričkih zemalja sve je dublje ušlo u spiralu nasilja i represije.

Nevladina organizacija Reporteri bez granica (RSF), koja od 2002. godine svake godine izvještava o stanju svjetskog novinarstva, definira slobodu medija kao „mogućnost novinara kao pojedinaca i kolektiva da biraju, proizvode i šire vijesti u javnom interesu neovisno o političkom, ekonomskom, pravnom i društvenom uplitanju te u odsutnosti prijetnji njihovoj fizičkoj i mentalnoj sigurnosti“.

U svom ovogodišnjem izvještaju RSF navodi da je okruženje u kojem djeluju mediji „problematično“ ili lošije u oko 75% zemalja. Uvjeti za medije klasificirani su kao „teški“ do „vrlo ozbiljni“ u više od polovice zemalja. Iako postoji globalni trend pada, sloboda tiska varira ovisno o regiji. Općenito, najslobodnije zemlje – uključujući četiri vodeće: Norveška, Estonija, Nizozemska i Danska – nalaze se u Europi, dok se novinari u dijelovima Afrike i Azije suočavaju s najtežim uvjetima, prenosi DW

No, postoje i razlike unutar regija. U Europi, primjerice, postoji snažna podjela između južnih i istočnih dijelova, gdje su izazovi za slobodu tiska veći, i sjevernih i zapadnih, gdje se zemlje uglavnom ocjenjuju kao „zadovoljavajuće“ do „dobre“. Slično tome, novinari u sjevernoj Africi općenito imaju manje slobode od svojih kolega na jugu kontinenta.

U Hrvatskoj se stanje i dalje ocjenjuje kao „problematično”, mada se na ljestvici zemalja u odnosu na prošlu godinu popravila za sedam mjesta, pa je sada na 53. od ukupno 180. Glavni razlozi ove ocjene leže u nekoliko već ranije uočenih strukturnih problema. Tako se, primjerice, i dalje bilježi velik broj tzv. SLAPP tužbi protiv novinara, koje služe za financijsko iscrpljivanje i zastrašivanje kritičkog novinarstva.Dodatni pritisak predstavlja kontroverzni zakon poznat kao „Lex AP”, koji kriminalizira objavu informacija iz tekućih istraga i time otežava istraživačko novinarstvo. Novinari su također izloženi prijetnjama i pritiscima, dok je zaštita države nedostatna, a financijska nestabilnost medija povećava njihovu ranjivost na politički utjecaj.

No, u regiji Hrvatska i dalje stoji bolje od nekih susjeda. U Bosni i Hercegovini stanje je još lošije – zemlja se u odnosu na prošlogodišnje rangiranje dodatno pogoršala s 86. na 90. mjesto. Jednako tako je na ljestvici pala i Srbija koja je s 96. mjesta skliznula na 104., i time bilježi najnižu razinu slobode medija u posljednja dva desetljeća, uz česte napade na neovisne novinare, nadzor i političke pritiske.

U istočnoj Europi se različite tendencije unutar jedne regije mogu vidjeti na primjeru Slovačke i Poljske: dok su mediji u Poljskoj postali slobodniji, situacija u Slovačkoj se pogoršava. Obje zemlje i dalje su klasificirane kao „zadovoljavajuće“, ali se kreću u potpuno različitim smjerovima.

Prema RSF-u, prekretnica za Poljsku bila je promjena vlasti. Nakon što je stranka Pravo i pravda (PiS) izgubila vlast krajem 2023., nova vlada smanjila je verbalne napade i sudske postupke protiv medija. Iste godine izbori su bili prekretnica i u Slovačkoj, gdje je, nakon više godina u oporbi, Robert Fico započeo svoj četvrti mandat premijera. „Ima dugu karijeru iza sebe i uvijek je tvrdio da su novinari njegovi neprijatelji“, rekao je Lukas Diko, glavni urednik Istraživačkog centra Jana Kuciaka (ICJK), neovisne novinarske organizacije nazvane po ubijenom novinaru Ján Kuciak.

Val prosvjeda u Slovačkoj nakon ubojstva novinara Jana Kuciaka je doveo do rušenja Ficove vlade 2018. Ali sada je on ponovo na vlasti – i napada medije.

Argentina je još jedna zemlja koja je naglo pala na ljestvici. Zagovornici slobode medija tvrde da kampanje protiv medija koje vodi predsjednik Javier Milei stvaraju neprijateljsko okruženje za novinare. On često koristi društvene mreže za napade na kritičare i tvrdi da novinari „nisu dovoljno omraženi“.

Poput Mileija i Fica, i američki predsjednik Donald Trump godinama vrijeđa i prijeti medijima. Sjedinjene Američke Države također bilježe pad na ljestvici slobode medija, kao i druge zemlje čiji čelnici primjenjuju slične metode. Argentina, Slovačka i Sjedinjene Države pokazuju koliko brzo zemlje koje se smatraju relativno stabilnima i demokratskima mogu postati neprijateljske prema novinarima. U Eritreji, Kini, Sjevernoj Koreji i Iranu, kojima već dugo vladaju autoritarni režimi koji guše neovisno izvještavanje, mediji nikada nisu bili slobodni.

Prema izvješću RSF-a, „oružani sukobi su glavni razlog za pad slobode medija”, primjerice u Iraku, Sudanu, Južnom Sudanu i Jemenu. Od početka rata između Izraela i Hamasa u Pojasu Gaze, prema izvješću, više od 220 novinara ubijeno je od strane izraelske vojske, među njima najmanje 70 tijekom obavljanja svojega posla. Radikalno islamistički Hamas mnoge zapadne zemlje i EU klasificiraju kao terorističku organizaciju. Vera Slavtcheva-Petkova, profesorica na Sveučilištu u Liverpool, ističe da se prijetnje slobodi tiska mogu podijeliti u tri glavne kategorije: političke pritiske, društvene čimbenike (poput napada na temelju spola, rase ili seksualne orijentacije) i ekonomske pritiske nesigurnog tržišta rada.

Naglašava da se novinari mogu suprotstaviti tim izazovima kroz umrežavanje i suradnju s organizacijama koje dijele njihove vrijednosti, uključujući aktiviste za ljudska prava i akademsku zajednicu. „Znati da postoji netko na koga se možete osloniti za podršku vrlo je važno“, rekla je.

S obzirom na to da većina novinara danas radi u uvjetima koji su u najboljem slučaju problematični, takve će mreže u budućnosti postajati sve važnije – i na nacionalnoj i na međunarodnoj razini, navodi DW. 

Cijeli izvještaj možete pronaći na RSF Index: press freedom.