U vremenima kada je zaštita radničkih prava postala manje važna tema, kada se riječ radnik omalovažava, važno je jasno reći da društvo i dalje počiva na ljudima koji svojim radom održavaju njegovu svakodnevicu, na radnicima. To posebno vrijedi za novinarstvo, profesiju koja bi trebala biti stup demokracije, ali prečesto postaje primjer nesigurnog, potplaćenog i podcijenjenog rada. Slobodno i odgovorno novinarstvo ne postoji bez dostojanstvenih uvjeta rada za novinare. Ne može biti istine u javnom prostoru ako su oni koji tu istinu traže i prenose izloženi pritiscima, nesigurnim ugovorima, niskim plaćama i stalnom strahu od gubitka posla. Borba za radnička prava u novinarstvu nije samo pitanje jedne profesije, nego pitanje javnog interesa jer bez zaštićenih medijskih radnika, njihovih radničkih prava, nema ni slobodnih medija, a bez slobodnih medija nema ni informiranog, slobodnog društva.
Prema Media Pluralism Monitor, Hrvatska se nalazi u zoni srednjeg do visokog rizika u gotovo svim ključnim područjima medijskog sustava. Konkretno, osnovna zaštita ocijenjena je s oko 53%, politička neovisnost 60%. No, pokazateljivezani uz radne uvjete i ekonomsku sigurnost novinara dosežu ekstremno visoke razine rizika, i do približno 97%. Ove brojke jasno pokazuju da nesigurni uvjeti rada, ekonomski pritisci i slaba zaštita novinara nisu izolirani problemi nego strukturno stanje koje izravno utječe na slobodu i kvalitetu medija.
Sindikat novinara Hrvatske već godinama upozorava na degradaciju radnih uvjeta u medijima, na urušavanje profesionalnih standarda i na činjenicu da novinari sve češće rade u okolnostima koje im onemogućuju da rade svoj posao profesionalno i neovisno, e da im se taj posao pošteno plati. To nisu izolirani problemi, nego obrazac koji se ponavlja u različitim redakcijama i medijskim kućama, i upravo zato zahtijeva snažan odgovor.
Sindikalno udruživanje nije relikt prošlosti, nego nužan alat sadašnjosti. Pojedinac se lako ignorira, ali organizirani radnici postaju faktor koji se ne može zaobići. Sindikat nije samo institucija, nego zajednica koja štiti, povezuje i daje glas onima koji bi inače bili ušutkani.
Nemojte nasjedati magli koju vam prodaju, pričama da se ništa ne može promijeniti, da je nesigurnost normalna i da je šutnja cijena opstanka. To nisu činjenice, to su mehanizmi kojima se održava postojeće stanje. Svako pravo koje danas imamo izborili su naši prethodnici odbijajući šutnju i pristajući na borbu, često i po cijenu vlastitih života, i zato danas nemamo pravo odustati.
Danas nije dovoljno samo čestitati praznik rada, potrebno je podsjetiti da radnici nisu potrošna roba i da novinari nisu iznimka. Nemojte pristajati na to da vam se oduzima prava i glas, jer upravo je glas ono što čini razliku između slobodnog i kontroliranog društva. Radnici su snaga i temelj svakog društva, oni stvaraju vrijednost i imaju pravo tražiti dostojanstvo, sigurnost i poštovanje.
Kada radnici stoje zajedno, kada se organiziraju i kada odbiju šutjeti, tada se mijenjaju pravila igre. Danas je dan da se podsjetimo da prava koja imamo nisu poklonjena nego izborena i ali da se svaka nova generacija mora za njih ponovno izboriti.
Sretan 1. maj svima koji ne odustaju, koji govore i koji znaju da bez borbe nema ni slobode.