Prema najnovijem europskom izvješću MPM-a, gotovo polovica procijenjenih zemalja spada u kategorije višeg rizika u pogledu neovisnosti javnih medijskih servisa. Slika: CMPF.
Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu „Public Value International“: „Pod napadom! Populizam i javni medijski servisi“, Pod napadom! Antidemokratski populizam i mediji (Östereichischer Rundfunk, ORF).
Javni medijski servisi tu su da služe javnosti - građanima, koji ih financiraju i kojima duguju odgovornost, transparentnost i povjerenje. U vremenima demokratske nestabilnosti, porasta populizma i sve češćih napada na slobodu medija, javni emiteri trebali bi biti okosnica medijskog ekosustava - najjači stup, upravo zato što se ne oslanjaju ili se manje oslanjaju, na oglašivače ili politički utjecajno financiranje. Trebali bi biti čuvari istine i otvorenog dijaloga, odupirući se antidemokratskim snagama ne propagandom, već činjenicama, etikom, kvalitetom i integritetom. Nažalost, stvarnost je često drugačija. Danas su javni medijski servisi pod velikim pritiskom. S jedne strane, sve su više meta političkog uplitanja, politiziranog osoblja, utjecaja na program i pokušaja instrumentalizacije. S druge strane, javni medijski servisi pate od neizvjesnosti: svjedočimo planovima restrukturiranja u mnogim javnim medijskim servisima diljem Europe, koji uključuju smanjenje broja zaposlenih, smanjenje programa i prihoda te pogoršanje sustava financiranja. Nedostatak vizije i političke volje za zaštitu i jačanje javnih medijskih servisa kao temelja medijske infrastrukture predstavlja ozbiljnu prijetnju društvu i demokraciji - daleko izvan okvira samih medija.
Ključno je naglasiti: nema odgovora na populizam, nema obrane istine i nema uključive javne rasprave bez novinarstva - snažnog, neovisnog novinarstva unutar javnih medijskih servisa. Ali čak i unutar samih javnih medijskih servisa, posebno među menadžmentom, često svjedočimo neshvaćanju ove ključne činjenice: bez snažnog, profesionalnog, neovisnog novinarstva - nema javnog servisa. Zbog takvog nedostatka svijesti i dobre prakse, javni medijski servisi gube povjerenje i postaju sve ranjiviji na napade. Bez snažnog novinarstva širi se prostor za dezinformacije, manipulacije, strah i polarizaciju. Javni medijski servisi moraju ponuditi više od platformi za distribuciju sadržaja. Moraju ostati ili postati aktivni igrači u borbi za slobodu izražavanja, pluralizam, socijalnu uključenost, angažman publike i medijsku pismenost. Zbog toga, novinarima moraju biti zajamčeni uvjeti, zaštita i podrška kako bi obavljali svoj posao u skladu s najvišim profesionalnim standardima.
Unutar Europske federacije novinara i njezine Stručne skupine za radiodifuziju (BREG), okupljamo predstavnike javnih servisa iz cijele Europe koji svakodnevno svjedoče koliko je ova borba zahtjevna - ali nužna. Vidimo kako se urednička sloboda guši, financiranje smanjuje i politička kontrola se progurava kroz „reforme“, što potkopava profesionalnu autonomiju.
U našem zalaganju za Europski zakon o slobodi medija (EMFA), borili smo se za to da se pravna zaštita neovisnosti javnih medija ugradi u europski okvir. Članak 5. EMFA-e predviđa mjere za zaštitu javnih servisa od političkog pritiska i ima za cilj osigurati financijsku održivost za ispunjavanje njihove ovlasti. Ovo je važan korak naprijed. Ali ova zaštita još uvijek nije stvarnost. Sada ulazimo u ključnu fazu provedbe. I dok čekamo da se pravila EU pretvore u konkretne mehanizme zaštite, bitke protiv javnih servisa odvijaju se diljem Europe.
U Hrvatskoj svjedočimo kriznom trenutku, sa stotinama najavljenih otkaza na javnoj televiziji - bez jasnog plana, javne rasprave ili vizije koja bi opravdala takva smanjenja. Konsolidacija se događa bez misije - a bez misije nema javnog interesa.
U Španjolskoj, svakog petka, solidariziramo se s kolegama u Galiciji koji prosvjeduju u obranu vrijednosti javnih medija. Nekoliko regija formiralo je savez RTVs Públicas en Lucha - jedinstveni front protiv komercijalizacije i političkog uplitanja.
U Francuskoj se borimo protiv reforme koju je nametnulo ministarstvo kulture kako bi se dodatno centraliziralo upravljanje, s ciljem pooštravanja političke kontrole nad redakcijama i smanjenja proračuna. Samo ove godine izgubljeno je 150 milijuna eura javnog financiranja. Novinari će prosvjedovati ispred Nacionalne skupštine na dan ulaska zakona u parlamentarnu proceduru.
U Italiji svjedočimo smanjenju uredničke neovisnosti RAI-ja dok političari postavljaju "svoje predstavnike" u upravni odbor PSM-a.
U Njemačkoj, ekstremno desna stranka AFD, ali i političari iz nekih drugih stranaka, napadaju javne medijske servise i pokušavaju destabilizirati financiranje javnih medijskih servisa.
U Finskoj, svaki šesti regionalni novinar koji radi za YLE riskira gubitak posla.
Međutim, nikada nije postojala veća potreba za neovisnim informacijama i medijima sposobnim odvojiti činjenice od propagande i analizu od manipulacije. Dakle, što treba učiniti? Prvo, moramo jasno reći da javni mediji nisu relikti prošlosti. Nisu spori dinosauri u doba TikToka. Mogu biti najjači stup otpornosti medija ako im se pruži neovisnost, stabilnost i strateški razvoj. Svi s utjecajem – političari, sindikati, građani, europske institucije – moraju shvatiti da bez novinarstva u javnim medijima nema javne vrijednosti. Program bez slobodnog novinara nije javni servis – to je PR za one na vlasti. Moramo ojačati međunarodnu solidarnost. Napadi su lokalni, ali otpor mora biti europski. Potrebna nam je stalna suradnja, razmjena praksi, međusobna podrška i jedinstveni front koji šalje jasnu poruku: javni mediji su demokratska infrastruktura, a ne političke igračke. Konačno, javni mediji moraju prepoznati svoju povijesnu odgovornost. Ne mogu se skrivati iza procedura, institucija ili arhitekture neutralnosti. Moraju istupiti pred javnost i jasno reći zašto postoje, zašto su važni i što će učiniti kako bi ispunili svoju misiju.
Potrebno nam je više, a ne manje angažmana i dijaloga između novinara, uključujući slobodnjake i menadžment, o novim formatima i programima te o tome kako bolje angažirati i inspirirati raznoliku publiku te steći njihovo povjerenje i interes za javne medije. Moramo se bolje pozabaviti skupinama koje su društveno isključene, ali su dio naših obogaćujućih multikulturalnih društava. Moramo prevladati mostove i boriti se protiv polarizacije. U vremenima dezinformacija i sve toksičnijeg informacijskog ekosustava, programi medijske pismenosti, provjera činjenica i više vijesti su neophodni. Nekoliko javnih medijskih servisa u Europi ispunjava očekivanja, a njihove prakse moraju se pokazati i proširiti.
Volimo Eurosong, ali to neće braniti neovisnost ili status javnih medijskih servisa u društvu. Ovaj članak je ujedno i poziv na djelovanje. Poziv na djelovanje – jer vrijeme za djelovanje nije „kada EMFA stupi na snagu“, ne „nakon izbora“, ne „kada se stvari smire“. Vrijeme je da javni medijski servisi – i svi mi s njima – jasno, glasno i profesionalno reagiramo na antidemokratski populizam i napade na slobodu medija. Ne samo zbog obrane javnih medijskiih servisa, već iz uvjerenja da je novinarstvo u javnom interesu temelj slobodnog društva.
Maja Sever i Renate Schroeder
EN
