Od novinarstva do algoritama: Izvješće Reuters Instituta otkriva duboke promjene u informiranju građana

Izvješće o digitalnim vijestima za 2026. godinu, koje je nedavno objavio Reuters Institut u suradnji sa Sveučilištem u Oxfordu, ističe nestabilno okruženje u medijskom seko sustavu. Konzumaciju vijesti sve više karakterizira „platformizacija“, pri čemu društveni mediji i video mreže prvi put u povijesti postaju dominantan način pristupa vijestima globalno. Istodobno, sve veća integracija umjetne inteligencije u proizvodnju i konzumaciju vijesti predstavlja nove izazove za novinare i publiku. Ovi trendovi imaju široke implikacije na povjerenje u medije, donošenje politika i javne medijske servise te se nastavljaju razvijati s društvenim, političkim, ekonomskim i tehnološkim razvojem koji se odvija globalno. 
U nastavku su navedeni najvažniji nalazi Izvješća za 2026. godinu, koristeći podatke iz 48 zemalja.
Povjerenje u vijesti
Povjerenje u vijesti palo je u 29 od 48 tržišta, dosegnuvši novu najnižu razinu u 2026. od početka praćenja 2015. U Europi je povjerenje palo u većem dijelu kontinenta, najoštrije u Irskoj (-9 posto), dok su nordijske zemlje i Njemačka ostale stabilne, a Srbija (19%), Hrvatska (22%) i Grčka (24%) ostaju najmanje pouzdana novinska okruženja na kontinentu. 
U izvješću se navodi da je pad povjerenja u vijesti teško odvojiti od šire erozije povjerenja u vladu, potaknute političkom nestabilnošću, izborima i porastom krajnje desničarskih i populističkih pokreta. Ova erozija povjerenja također se može izravno povezati s porastom popularnosti društvenih medija, video mreža i AI chatbotova kao izvora vijesti - a svima njima publika znatno manje vjeruje nego tradicionalnim medijima. Izvješće također uzima u obzir zabrinutost zbog lažnih vijesti, koje su porasle za 4 postotna boda na 62% u prosjeku, u oblikovanju ovog nepovjerenja.
Interes za vijesti također je globalno pao u prosjeku na svim istraživanim tržištima, a najdrastičnije u Europi od 2021. do 2026. na - 9 postotnih bodova. Kao što je prošlogodišnje izvješće dokumentiralo, izbjegavanje vijesti i nezainteresiranost povezani su s „preopterećenjem“ emocijama koje proizlazi iz intenzivnog negativnog ili senzacionalističkog izvještavanja ili općeg pesimizma i tjeskobe oko političke situacije u nekoj naciji. Ovaj pad povjerenja i interesa ima ozbiljne implikacije za egzistenciju novinara i novinarstva općenito: kako se publika isključuje, smanjuje se i sposobnost javnosti da ostane informirana i smisleno sudjeluje u demokratskom životu. 
Platformizacija
Slijedeći trendove proteklih nekoliko godina, društveni mediji i dalje su u središtu globalnih navika konzumacije medija, a 54% ljudi diljem svijeta koristi društvene medije i video mreže za vijesti. Feedovi, kratki video sadržaji i platforme poput WhatsAppa, TikToka i YouTubea sve više istiskuju tradicionalne medije kao primarno mjesto za vijesti i komentare. Izvješće naglašava da ovi novi, sve kraći, formati ne zamjenjuju tradicionalno novinarstvo, već mijenjaju obrasce konzumacije kako bi povećali učinkovitost i mogućnost dijeljenja. Zapadna Europa ostaje jedna od rijetkih regija u kojima su tradicionalne web stranice s vijestima i dalje dominantan način konzumacije.

Velike tehnološke tvrtke i dalje dominiraju kao utjecajni čimbenici vidljivosti sadržaja: Metina odluka iz 2025. da pojača sadržaj vijesti na Facebooku dovela je do rijetkog oporavka u korištenju vijesti, uz podsjetnik da je promet izdavača u konačnici talac odluka odnosno politike platforme. Ova koncentracija moći na platformama trećih strana predstavlja izravnu prijetnju održivosti neovisnog novinarstva, budući da je Googleovo uvođenje sažetaka pretraživanja generiranih umjetnom inteligencijom dovelo do pada organskog prometa pretraživanja za 33% na web-stranicama s vijestima diljem svijeta, a izdavači predviđaju da će se ta brojka gotovo prepoloviti u roku od tri godine. 
Ipak, općenito je malo promjena u udjelu ispitanika koji odlučuju platiti za vijesti, koji na većini tržišta iznosi 10-20%.
Kreatori vijesti
Rastuća popularnost društvenih mreža kao medija za vijesti popraćena je porastom broja kreatora vijesti i influencera na tim platformama: 27% potrošača dobiva vijesti upravo od influencera, a taj se broj povećava na 45% kada se uzmu u obzir kreatori koji se ne specijaliziraju za vijesti ili komentare, ali ponekad raspravljaju o aktualnim događajima.
Istovremeno, izvješće je istaknulo da se utjecajne osobe na vijesti ne bi nužno trebale smatrati prijetnjom tradicionalnim medijima. Iako je ovaj trend u Europi i dalje ograničen, u zemljama u kojima se tradicionalno novinarstvo suočava s ozbiljnim prijetnjama i ograničenjima - poput Mađarske i Srbije - kreatori vijesti mogu igrati ključnu ulogu kao neovisni glasovi. Kreatori vijesti također se općenito koriste kao dodatak tradicionalnim vijestima, objašnjava se u izvješću, a 87% ljudi odgovorilo je da kreatori ne zadovoljavaju nikakve ili samo neke od njihovih potreba te se obraćaju drugim izvorima.
Javni mediji
Javni medijski servis i dalje je institucija koju ljudi općenito gledaju pozitivno, s prosjekom od 37% ispitanika koji kažu da vijesti javnog servisa imaju „vrlo“ ili „donekle“ pozitivan učinak na život u njihovoj zemlji, 35% ima pomiješano mišljenje, a 22% misli da ima negativan učinak. Ovo kontinuirano povjerenje u javne medijske servise svjedoči o imperativu zaštite novinarstva kao javnog dobra, posebno usred porasta krajnje desničarskih i populističkih pokreta koji nastoje uskratiti financiranje i diskreditirati javne emitere.

Međutim, značajno je da Italiji, Hrvatskoj, Francuskoj, Slovačkoj i Srbiji ljudi općenito vjeruju da vijesti javnog servisa imaju neto negativan utjecaj na život u njihovoj zemlji. Izvješće objašnjava ovu razliku objašnjavajući da se negativni stavovi prema javnim servisima obično nakupljaju u zemljama u kojima je sama institucija napadnuta, suočavajući se s organizacijskim previranjima, smanjenjem financiranja i vanjskim pritiskom političara ili medijskih konglomerata. Podaci također pokazuju snažnu povezanost između ukupnog povjerenja u vijesti i stavova o društvenom utjecaju javnih servisa na društvo. 
„Nalazi o javnim medijskim servisima možda pružaju najjasniji zaključak u ovogodišnjem Izvješću o digitalnim vijestima i upućuju nas gdje treba pronaći rješenja“, rekla je predsjednica EFJ-a Maja Sever. „Javni medijski servisi mogu ispuniti ovu misiju samo ako su istinski neovisni. Tamo gdje postanu politički zarobljeni javni medijski servisi prestaju služiti javnosti. To se mora promijeniti. Jačanje javnih medijskih servisa znači zaštitu njihove neovisnosti kako bi mogli ispuniti ulogu za koju su stvoreni: biti glas javnosti, dom neovisnog i odgovornog novinarstva te ključni stup demokracije.“
AI chatbotovi
Iako je korištenje AI chatbotova za vijesti poraslo sa 7% na 10% od 2025. do 2026., njihovo korištenje ostaje znatno nisko u Europi i SAD-u u usporedbi s globalnim prosjekom. To se djelomično objašnjava relativno niskim povjerenjem Europe u AI: dok je povjerenje u odgovore AI chatbotova globalno 20%, u odnosu na povjerenje u vijesti općenito od 37%, u Ujedinjenom Kraljevstvu odgovarajuća brojka iznosi 6%, što je najniža vrijednost od bilo kojeg tržišta.
Štoviše, među ispitanicima koji su izjavili da koriste AI chatbotove kao primarni izvor vijesti, 42% ih je reklo da često ili uvijek klikaju na poveznice i provjeravaju vjerodostojnost vijesti koje primaju.
Izvješće iz 2026. u mnogim aspektima dokumentira ozbiljnu eroziju: popularnost tradicionalnih medija opada, povjerenje nastavlja padati dok politički akteri i medijske korporacije vrše nedemokratsku kontrolu nad sadržajem, a korištenje chatbotova s ​​umjetnom inteligencijom brzo se razvija i ugrožava egzistenciju novinara.
Međutim, teret za saniranje ove krize povjerenja „ne može biti isključivo na novinarima“, rekla je Maja Sever. „Jednaka odgovornost leži na onima koji sve više kontroliraju pristup informacijama: glavnim tehnološkim platformama, tvrtkama društvenih medija i sustavima umjetne inteligencije koji određuju koje informacije ljudi vide, što ne vide i kako vijesti dopiru do publike. Bez veće odgovornosti ovih aktera, obnova povjerenja u novinarstvo i širi informacijski ekosustav ostat će nemoguć zadatak.“