Sve više poslodavaca zbog pandemije korona virusa radnicima omogućuje rad od kuće. Takva mogućnost regulirana je u Zakonu o radu. Najvažnija pitanja su vezana uz visinu plaće i kako se takva odluka provodi.
Zakon o radu omogućava da radnik u radnom odnosu poslove ne obavlja (samo) u prostorijama poslodavca već i na drugim mjestima. Takav rad se prema Zakonu o radu naziva radom na izdvojenom mjestu rada odnosno riječ je o radu koji se obavlja kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca.
U takvom slučaju rada, između poslodavca i radnika mora biti sastavljen ugovor u pismenom obliku te potpisan od strane poslodavca i radnika.
Visina plaće radnika: koji radi od kuće ne smije biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika koji u prostorijama toga poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima. Dakle, između radnika koji rade u prostorijama (poslovnicama, uredima) i radnika koji za istog tog poslodavca rade od kuće, ne smije biti razlike u plaći.
Radno vrijeme: primjenjuju se osnovne odredbe iz Zakona o radu, osim ako to nije drukčije uređeno posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu.
Poslodavac pri takvoj vrsti rada ne smije uvjetovati količine i kvalitetu rezultata posla (odrediti rokove i sl.) ako bi tako onemogućavao radniku korištenje prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor.
Svaki poslodavac dužan je za radnike koji poslove obavljaju na izdvojenom mjestu (od kuće) voditi evidenciju o radnom vremenu, koja mora sadržavati iduće podatke:
- Ime i prezime radnika
- Datum u mjesecu
- Ukupno dnevno radno vrijeme
- Vrijeme terenskog rada (ako postoji)
- Vrijeme pripravnosti
- Vrijeme nenazočnosti na poslu
- Vrijeme korištenja odmora
- Neradni dani i blagdani utvrđeni posebnim propisima
- Vrijeme spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad
- Vrijeme rodiljinih, roditeljskih dopusta, mirovanja radnog odnosa ili korištenja drugih prava u skladu s posebnim propisima
- Vrijeme plaćenih i neplaćenih dopusta