EN
Europska federacija novinara i dolje potpisane organizacije upozoravaju na spiralu nasilja nad novinarima u Srbiji koja se intenzivirala posljednjih tjedana. Od međunarodne misije u Beogradu u ožujku, online prijetnje smrću i prijetnje seksualnim nasiljem usmjerene protiv neovisnih medijskih stručnjaka i njihovih obitelji cvjetaju gotovo potpuno nekažnjeno.
Dolje potpisane organizacije hitno ponavljaju svoje pozive srbijanskim vlastima da okončaju klimu nekažnjivosti kaznenim progonom onih koji napadaju medijske stručnjake, suzdržavanjem od korištenja opasne retorike i javnim osuđivanjem svakog pokušaja ušutkavanja izvještavanja od javnog interesa.
Iako su srbijanske vlasti aktivnije reagirale na kršenja slobode tiska dokumentirana na Platformi Vijeća Europe za zaštitu novinara , od misije ti odgovori nisu točno odražavali razmjere problema, doveli do smislenih akcija, a neke od njih nadležne vlasti nisu ni riješile. S obzirom na najnoviji odgovor, koji ponovno nije osudio prijeteće izjave državnih dužnosnika, dolje potpisane organizacije pozivaju vlasti da se s upozorenjima pozabave ozbiljnošću koju zaslužuju, da sankcioniraju kršenja slobode tiska i da osiguraju zaštitu novinara koji su predugo dehumanizirani.
Od početka ove godine, platforma Mapping Media Freedom zabilježila je 31 online prijetnju smrću usmjerenu protiv 44 medijskih stručnjaka.
Istaknute osobe poput predsjednika Udruge neovisnih elektroničkih medija (ANEM) Verana Matića, kolumnista Danasa i voditelja podcasta 'Dobar loš Zao' Marka Vidojkovića Nenada Kulačina, novinara Dinka Gruhonjića i Radara Predraga Simonovića suočavaju se s gotovo svakodnevnim uznemiravanjem, uključujući i prijetnje njihovim obiteljima i djeci. Veran Matić, koji je u udarnom terminu prikazan kao "državni neprijatelj" i nedavno napadnut na ulici, ovog je mjeseca primio prijetnje putem interneta u kojima se navodi da ga treba "ostaviti da umre i rastrgati ga od životinja " te da mu treba " odsjeći glavu ". Samo prijetnje novinarima Marku Vidojkoviću i Nenadu Kulačinu čine najmanje šest zabilježenih prijetnji smrću. Njihovim majkama također su putem interneta prijećene seksualnim nasiljem, kao i Kulačinovoj kćeri prošle godine . Među devetnaest pogođenih članova obitelji, komentar upućen novoimenovanom direktoru vijesti N1 Branislavu Šovljanskom bio je posebno nasilan, a glasio je : "sjebat ćemo ti djecu, tvoju obitelj, sve što imaš, i to polako." Prijetnje seksualnim nasiljem upućene su i malom djetetu Predraga Simonovića, bivšeg policijskog inspektora i kolumnista Radar Weeklyja, kojemu je i samom redovito prijećeno, uključujući i smrću.
Državne vlasti i politički akteri koji su poticali i širili mržnju protiv ovih medijskih stručnjaka snose odgovornost za svakodnevne prijetnje s kojima se suočavaju. Unatoč ponovljenim obećanjima europskim institucijama i civilnom društvu, vlasti i dalje ne uspijevaju procesuirati počinitelje napada, čak ni u slučajevima kada su počinitelji identificirani. Nekoliko novinara prisiljeno je napustiti zemlju zbog sigurnosnih razloga, poput Marka Vidojkovića i, nedavno, slobodnog novinara Aleksandra Radića .
Nasilje nije ograničeno samo na poznate novinare; lokalni novinari, koji su vidljiviji i ranjiviji u svojim zajednicama, suočavaju se s još većim rizicima.
Nedavno premlaćivanje profesora Stevana Filipovića u Beogradu, pred nekoliko svjedoka, jasno pokazuje da je politički motivirano fizičko nasilje sve češće u Beogradu. Uništavanje automobila sina novinara i programskog direktora Neovisnog društva novinara Vojvodine Dinka Gruhonjića također je bilo posebno zabrinjavajuće. Neovisni novinari više nisu sigurni u Srbiji. Sve dok napadi ostanu nekažnjeni, medijski profesionalci su u većem riziku nego ikad da budu napadnuti ili čak ubijeni.
Ovaj obrazac nekažnjivosti proteže se na pravosudni sustav u cjelini. U 2025. godini pravosudne vlasti su osigurale samo tri osuđujuće presude za odgovorne za kaznene napade na novinare. Kontinuirana nekažnjivost ubojstva Slavka Ćuruvije, uz nekažnjena ubojstva Dade Vujasinović i Milana Pantića, naglašava sistemski neuspjeh kaznenopravnog sustava, uz širu eroziju vladavine prava.
Usred eskalacije nasilja, dolje potpisane organizacije ponovno pozivaju vlasti da se prema slučajevima odnose s ozbiljnošću koju zaslužuju. Iako je dobrodošlo što su srbijanske vlasti postale odgovornije u suradnji s platformom Vijeća Europe, ovi odgovori rijetko označavaju stvarni napor u rješavanju prijavljenih slučajeva. U 2026. godini još nije riješen nijedan slučaj .
Nadalje, ostaje pitanje jesu li nadležne vlasti odgovorile na niz nedavnih upozorenja. Primjerice, službeni odgovor Glavnog javnog tužitelja Republike Srbije od 17. kolovoza, u vezi s diskreditirajućim i prijetećim izjavama upućenim novinarima tijekom parlamentarne rasprave, duboko je zabrinjavajući. Umjesto priznavanja i osude prijeteće prirode izjava, posebno izjave ministra kulture da bi se „Gruhonjiću trebalo dogoditi nešto loše“, misleći na novinara Dinka Gruhonjića, odgovor, čiji je autor tužiteljstvo, usredotočio se isključivo na činjenicu da se „klevetanje“ ne progoni po službenoj dužnosti prema Kaznenom zakonu, što je pravna tehnikalija koja nikada nije osporavana. Takav odgovor nije samo razočaravajući; on još jednom odražava kontinuiranu nekažnjivost na terenu i hitnu potrebu da državni dužnosnici progovore. Medijski stručnjaci više ne smiju biti podvrgnuti javnom progonu niti se smatrati legitimnim metama takvog progona.
- Europska federacija novinara (EFJ)
- Ujedinjeni slobodni tisak (FPU)
- Osservatorio Balcani Caucaso Transeuropa (OBCT)
- Europski centar za slobodu tiska i medija (ECPMF)
- Međunarodna federacija novinara (IFJ)
- Indeks cenzure
- Reporteri bez granica (RSF)
- Udruženje europskih novinara (AEJ)
Autor fotografije: Oliver Bunic / AFP
